Delegirana uredba Komisije (EU) 2018/990 · POGLAVLJE 2. KVANTITATIVNI I KVALITATIVNI ZAHTJEVI ZA KREDITNU KVALITETU ZA IMOVINU PRIMLJENU U OKVIRU OBRATNIH REPO UGOVORA (članak 15. stavak 7. Uredbe (EU) 2017/1131)

Članak 2.

Kvantitativni i kvalitativni zahtjevi za likvidnost za imovinu iz članka 15. stavka 6. Uredbe (EU) 2017/1131

1. Obratni repo ugovori kako su navedeni u članku 15. stavku 6. Uredbe (EU) 2017/1131 zadovoljavaju utvrđene tržišne standarde i njihovi uvjeti omogućuju upraviteljima novčanih fondova da u potpunosti ostvare svoja prava u slučaju neispunjavanja obveza druge ugovorne strane u takvim ugovorima ili u slučaju njihova prijevremenog raskida te daju upraviteljima novčanih fondova neograničeno pravo na prodaju sve imovine koju su primili kao kolateral.

2. Imovina iz članka 15. stavka 6. Uredbe (EU) 2017/1131 podliježe primjeni korektivnog faktora koji je jednak korektivnim faktorima iz članka 224. stavka 1. tablica 1. i 2. Uredbe (EU) br. 575/2013 za predmetni preostali rok do dospijeća, u odnosu na petodnevno razdoblje likvidacije i najveću procjenu u smislu stupnja kreditne kvalitete.

3. Upravitelji novčanih fondova prema potrebi primjenjuju dodatni korektivni faktor uz onaj iz stavka 2. Kako bi procijenili je li takav dodatni korektivni faktor potreban, uzimaju u obzir sve sljedeće čimbenike:

(a) procjena kreditne kvalitete druge ugovorne strane u obratnom repo ugovoru;

(b) razdoblje marže za rizik, kako je definirano u članku 272. točki 9. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(c) procjena kreditne kvalitete izdavatelja ili imovine koja se upotrebljava kao kolateral;

(d) preostali rok do dospijeća imovine koja se upotrebljava kao kolateral;

(e) volatilnost cijene imovine koja se upotrebljava kao kolateral.

4. Za potrebe stavka 3. upravitelji novčanih fondova utvrđuju jasnu politiku u pogledu korektivnih faktora prilagođenu svakoj imovini iz članka 15. stavka 6. Uredbe (EU) 2017/1131 koja je primljena kao kolateral. Ta se politika dokumentira i na njoj se temelji svaka odluka o primjeni određenog korektivnog faktora na vrijednost imovine.

5. Upravitelji novčanih fondova redovito revidiraju korektivni faktor iz stavka 2. uzimajući u obzir promjene u preostalom roku do dospijeća imovine koja se upotrebljava kao kolateral. Revidiraju i dodatni korektivni faktor iz stavka 3. kad god se promijene čimbenici navedeni u tom stavku.

6. Stavci od 1. do 5. ne primjenjuju se ako je druga ugovorna strana u obratnom repo ugovoru jedno od sljedećeg:

(a) kreditna institucija nad kojom se provodi nadzor na temelju Direktive 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća(1) ili kreditna institucija kojoj je izdano odobrenje za rad u trećoj zemlji u pogledu koje je donesena odluka o istovrijednosti u skladu s člankom 114. stavkom 7. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(b) investicijsko društvo nad kojim se provodi nadzor na temelju Direktive 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća(2) ili investicijsko društvo kojem je izdano odobrenje za rad u trećoj zemlji u pogledu koje je donesena odluka o istovrijednosti u skladu s člankom 47. Uredbe (EU) br. 600/2014;

(c) društvo za osiguranje nad kojim se provodi nadzor na temelju Direktive 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(3) ili društvo za osiguranje kojem je izdano odobrenje za rad u trećoj zemlji u pogledu koje je donesena odluka o istovrijednosti u skladu s člankom 260. te direktive;

(d) središnja druga ugovorna strana kojoj je izdano odobrenje za rad na temelju Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća(4);

(e) Europska središnja banka;

(f) nacionalna središnja banka;

(g) središnja banka treće zemlje ako se u toj zemlji primjenjuju bonitetni nadzorni i regulatorni zahtjevi koji su priznati kao istovrijedni onima koji se primjenjuju u Uniji u skladu s člankom 114. stavkom 7. Uredbe (EU) br. 575/2013.

Analizirajte svoj spis uz ovaj propis u Lexiumu