Delegirana uredba Komisije (EU) 2018/1108

Članak 3.

Kriteriji za imenovanje središnje kontaktne točke

1. Države članice domaćini mogu od izdavatelja elektroničkog novca i pružatelja platnih usluga s poslovnim nastanom na njihovu državnom području u oblicima koji nisu podružnica i čije je glavno sjedište smješteno u drugoj državi članici zahtijevati da imenuju središnju kontaktnu točku ako je ispunjen bilo koji od sljedećih kriterija:

(a) broj tih poslovnih jedinica najmanje je 10;

(b) kumulativni iznos elektroničkog novca koji je distribuiran i isplaćen, ili kumulativna vrijednost platnih transakcija koje takve poslovne jedinice provedu trebali bi premašiti 3 milijuna EUR po financijskoj godini ili su premašili 3 milijuna EUR u prethodnoj financijskoj godini;

(c) informacije potrebne za procjenu je li zadovoljen kriterij iz točke a) ili b) dostavljaju se pravodobno nadležnom tijelu države članice domaćina na zahtjev.

2. Ne dovodeći u pitanje kriterije utvrđene u stavku 1., države članice domaćini mogu od određenih kategorija izdavatelja elektroničkog novca i pružatelja platnih usluga s poslovnim nastanom na njihovu državnom području u oblicima koji nisu podružnica i čije je glavno sjedište smješteno u drugoj državi članici zahtijevati da imenuju središnju kontaktnu točku ako je taj zahtjev proporcionalan riziku od pranja novca ili financiranja terorizma povezanom s radom tih poslovnih jedinica.

3. Države članice domaćini temelje svoju procjenu rizika od pranja novca ili financiranja terorizma povezanog s radom tih poslovnih jedinica na rezultatima procjene rizika koja se obavlja u skladu s člankom 6. stavkom 1. i člankom 7. stavkom 1. Direktive (EU) 2015/849 i drugim vjerodostojnim i pouzdanim izvorima koji su im na raspolaganju. Kao dio te procjene države članice domaćini uzimaju u obzir najmanje sljedeće kriterije:

(a) rizik od pranja novca i financiranja terorizma povezan s vrstama ponuđenih proizvoda i usluga i korištenim distribucijskim kanalima;

(b) rizik od pranja novca i financiranja terorizma povezan s različitim skupinama klijenata;

(c) rizik od pranja novca i financiranja terorizma povezan s činjenicom da su povremene transakcije učestalije od onih u okviru uhodanih poslovnih odnosa;

(d) rizik od pranja novca i financiranja terorizma povezan sa zemljama i geografskim područjima s kojima se posluje.

4. Ne dovodeći u pitanje kriterije utvrđene u stavcima 1. i 2., država članica domaćin može, u iznimnim slučajevima, ovlastiti svoje nadležno tijelo da od izdavatelja elektroničkog novca ili pružatelja platnih usluga s poslovnim nastanom na državnom području države članice domaćina u oblicima koji nisu podružnica i čije je glavno sjedište smješteno u drugoj državi članici zahtijeva da imenuje središnju kontaktnu točku ako država članica domaćin ima opravdane razloge za sumnju da je djelovanje poslovnih jedinica tog izdavatelja elektroničkog novca ili pružatelja platnih usluga povezano s visokim rizikom od pranja novca ili financiranja terorizma.

Analizirajte svoj spis uz ovaj propis u Lexiumu