Članak 3.
Nadležnost Eurojusta
1. Eurojust je nadležan za oblike teških kaznenih djela navedenih u Prilogu I. Međutim, od datuma kada EPPO preuzme svoje istražne zadaće i zadaće kaznenog progona u skladu s člankom 120. stavkom 2. Uredbe (EU) 2017/1939, Eurojust ne izvršava svoju nadležnost u odnosu na kaznena djela za koja je nadležan EPPO, osim u onim predmetima u koje su uključene i države članice koje ne sudjeluju u pojačanoj suradnji u vezi s osnivanjem EPPO-a i na zahtjev tih država članica ili na zahtjev EPPO-a.
2. Eurojust izvršava svoju nadležnost za kaznena djela koja utječu na financijske interese Unije u predmetima u koje su uključene države članice koje sudjeluju u pojačanoj suradnji u vezi s osnivanjem EPPO-a, ali u odnosu na koja EPPO nema nadležnost ili odluči ne izvršavati svoju nadležnost.
Eurojust, EPPO i dotične države članice međusobno se savjetuju i surađuju kako bi olakšale izvršavanje, od strane Eurojusta, nadležnosti u skladu s ovim stavkom. Praktične pojedinosti o izvršavanju nadležnosti u skladu s ovim stavkom uređuju se radnim dogovorom kako je navedeno u članku 47. stavku 3.
3. U odnosu na oblike kaznenih djela koja nisu navedena u Prilogu I. Eurojust također može, u skladu sa svojim zadaćama, pomagati u istragama i kaznenim progonima na zahtjev nadležnog tijela države članice.
4. Nadležnost Eurojusta obuhvaća kaznena djela povezana s kaznenim djelima navedenima u Prilogu I. Sljedeće kategorije kaznenih djela smatraju se povezanim kaznenim djelima:
(a) kaznena djela počinjena radi pribavljanja sredstava za počinjenje teških kaznenih djela navedenih u Prilogu I.;
(b) kaznena djela počinjena radi omogućavanja ili počinjenja teških kaznenih djela navedenih u Prilogu I.;
(c) kaznena djela počinjena radi osiguranja da počinitelji teških kaznenih djela navedenih u Prilogu I. ostanu nekažnjeni.
5. Eurojust isto tako može pomoći u istragama i kaznenim progonima koji se odnose samo na određenu državu članicu i treću zemlju ili određenu državu članicu i međunarodnu organizaciju pod uvjetom da je s tom trećom zemljom ili međunarodnom organizacijom sklopljen sporazum o suradnji ili dogovor o suradnji na temelju članka 52. ili da u konkretnom predmetu postoji bitan interes za pružanje takve pomoći.
Odluku o tome pružaju li i na koji način države članice pravosudnu pomoć trećoj zemlji ili međunarodnoj organizaciji donosi isključivo nadležno tijelo dotične države članice, podložno primjenjivom nacionalnom pravu, pravu Unije ili međunarodnom pravu.
6. Na zahtjev nadležnog tijela države članice ili Komisije Eurojust može pomoći u istragama i kaznenom progonu koji pogađaju samo tu državu članicu, ali imaju posljedice na razini Unije. Prije poduzimanja djelovanja na zahtjev Komisije Eurojust se savjetuje s nadležnim tijelom dotične države članice. To nadležno tijelo može se, unutar roka koji odredi Eurojust, usprotiviti izvršenju zahtjeva od strane Eurojusta, obrazlažući svoje stajalište u svakom pojedinačnom slučaju.