Članak 2.
Definicije
Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:
1. „nalog za zamrzavanje” znači odluka koju je izdalo ili potvrdilo tijelo izdavatelj kako bi se spriječilo uništenje, mijenjanje, premještanje, prijenos ili uklanjanje imovine radi njezina oduzimanja;
2. „nalog za oduzimanje” znači konačna sankcija ili mjera koju je izrekao sud slijedom postupka u vezi s kaznenim djelom i čija je posljedica konačno oduzimanje imovine od fizičke ili pravne osobe;
3. „imovina” znači imovina bilo koje vrste, neovisno o tome je li materijalna ili nematerijalna, pokretna ili nepokretna te pravni dokumenti ili instrumenti kojima se dokazuje pravo na takvu imovinu ili interes za takvu imovinu te koju tijelo izdavatelj smatra:
(a) imovinskom koristi ostvarenom kaznenim djelom ili istovjetnom vrijednosti te imovinske koristi, bilo da je riječ o punom iznosu vrijednosti takve imovinske koristi ili samo dijelu iznosa;
(b) predmetima počinjenja kaznenog djela ili vrijednošću takvog predmeta;
(c) podložnom oduzimanju primjenom bilo koje od ovlasti oduzimanja u državi izdavanja koje su predviđene Direktivom 2014/42/EU; ili
(d) podložnom oduzimanju na temelju bilo kojih drugih odredaba koje se odnose na ovlasti oduzimanja, uključujući oduzimanje bez pravomoćne osuđujuće presude, na temelju prava države izdavanja, slijedom postupka u vezi s kaznenim djelom;
4. „imovinska korist” znači svaka ekonomska korist izravno ili neizravno ostvarena kaznenim djelom, koja se sastoji od bilo kojeg oblika imovine i uključuje svako naknadno reinvestiranje ili preoblikovanje izravne imovinske koristi i svaku novčanu pogodnost;
5. „predmeti” znači bilo koja imovina koja se upotrijebila ili se namjeravala upotrijebiti, na bilo koji način, u cijelosti ili djelomično, za počinjenje kaznenog djela;
6. „država izdavanja” znači država članica u kojoj je izdan nalog za zamrzavanje ili nalog za oduzimanje;
7. „država izvršenja” znači država članica kojoj je poslan nalog za zamrzavanje ili nalog za oduzimanje radi priznavanja i izvršenja;
8. „tijelo izdavatelj” znači:
(a) u pogledu naloga za zamrzavanje:
i. sudac, sud ili javni tužitelj nadležan za dotični predmet; ili
ii. drugo nadležno tijelo koje je kao takvo odredila država izdavanja i koje je nadležno da u kaznenim stvarima naloži zamrzavanje imovine ili izvršavanje naloga za zamrzavanje u skladu s nacionalnim pravom. Nadalje, prije slanja tijelu izvršitelju sudac, sud ili javni tužitelj u državi izdavanja potvrđuje nalog za zamrzavanje nakon ispitivanja njegove usklađenosti s uvjetima za izdavanje takvog naloga u skladu s ovom Uredbom. Ako je sudac, sud ili javni tužitelj potvrdio nalog, i to se drugo nadležno tijelo može smatrati tijelom izdavateljem za potrebe slanja naloga;
(b) u pogledu naloga za oduzimanje nadležno tijelo koje je kao takvo odredila država izdavanja i koje je nadležno da u kaznenim stvarima izvrši nalog za oduzimanje koji je izdao sud u skladu s nacionalnim pravom;
9. „tijelo izvršitelj” znači tijelo nadležno za priznavanje naloga za zamrzavanje ili naloga za oduzimanje te osiguravanje njegova izvršenja u skladu s ovom Uredbom i postupcima koji su na temelju nacionalnog prava primjenjivi na zamrzavanje i oduzimanje imovine; ako se na temelju takvih postupaka zahtijeva da sud registrira nalog i odobri njegovo izvršenje, tijelom izvršiteljem smatra se tijelo koje je nadležno zatražiti takvu registraciju i odobravanje;
10. „osoba na koju se nalog odnosi” znači fizička ili pravna osoba protiv koje je izdan nalog za zamrzavanje ili nalog za oduzimanje ili fizička ili pravna osoba koja je vlasnik imovine obuhvaćene tim nalogom, kao i bilo koja treća strana na čija se prava u pogledu te imovine tim nalogom izravno utječe u skladu s pravom države izvršenja.