Članak 3.
Zabrana nepoštenih trgovačkih praksi
1. Države članice osiguravaju zabranu barem svih sljedećih nepoštenih trgovačkih praksi:
(a) kupac plaća dobavljaču,
i. ako se ugovorom o opskrbi predviđa redovita isporuka proizvoda:
— za pokvarljive poljoprivredne i prehrambene proizvode, više od 30 dana nakon isteka dogovorenog razdoblja isporuke tijekom kojeg su isporuke izvršene, ili više od 30 dana nakon datuma na koji je utvrđen iznos koji treba platiti za to razdoblje isporuke, ovisno o tome koji od ta dva datuma nastupa kasnije;
— za ostale poljoprivredne i prehrambene proizvode, više od 60 dana nakon isteka dogovorenog razdoblja isporuke tijekom kojeg su isporuke izvršene, ili više od 60 dana nakon datuma na koji je utvrđen iznos koji treba platiti za to razdoblje isporuke, ovisno o tome koji od ta dva datuma nastupa kasnije;
za potrebe razdobljâ plaćanja iz ove točke dogovorena razdoblja isporuke ni u kojem slučaju ne smiju premašiti mjesec dana;
ii. ako se ugovorom o opskrbi ne predviđa redovita isporuka proizvoda:
— za pokvarljive poljoprivredne i prehrambene proizvode, više od 30 dana nakon datuma isporuke ili više od 30 dana nakon datuma na koji je utvrđen iznos koji treba platiti, ovisno o tome koji od ta dva datuma nastupa kasnije;
— za ostale poljoprivredne i prehrambene proizvode, više od 60 dana nakon datuma isporuke ili više od 60 dana nakon datuma na koji je utvrđen iznos koji treba platiti, ovisno o tome koji od ta dva datuma nastupa kasnije.
Neovisno o podtočkama i. i ii. ove točke, ako kupac utvrđuje iznos koji treba platiti:
— razdoblja plaćanja iz podtočke i. počinju teći od isteka dogovorenog razdoblja isporuke u kojem su isporuke izvršene; i
— razdoblja plaćanja iz točke ii. počinju teći od datuma isporuke;
(b) kupac otkazuje narudžbe pokvarljivih poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda u tako kratkom roku da nije razumno očekivati da će dobavljač pronaći drugi način stavljanja na tržište ili upotrebe tih proizvoda; rok kraći od 30 dana uvijek se smatra kratkim rokom; države članice mogu u opravdanim slučajevima za određene sektore odrediti rokove kraće od 30 dana;
(c) kupac jednostrano mijenja uvjete ugovora o opskrbi za poljoprivredne i prehrambene proizvode koji se odnose na učestalost, način, mjesto, vremenski raspored ili obujam opskrbe ili isporuke poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, standarde kvalitete, uvjete plaćanja ili cijene ili u pogledu pružanja usluga u mjeri u kojoj su one izričito navedene u stavku 2.;
(d) kupac od dobavljača zahtijeva plaćanja koja nisu povezana s prodajom poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda dobavljača;
(e) kupac od dobavljača zahtijeva da plati za propadanje ili gubitak poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda do čega je došlo u prostorima kupca ili nakon prijenosa vlasništva na kupca, ako do takvog propadanja ili gubitka nije došlo zbog nemara dobavljača ili krivnjom dobavljača;
(f) kupac odbija u pisanom obliku potvrditi uvjete ugovora o opskrbi između kupca i dobavljača za koje je dobavljač zatražio pisanu potvrdu; to se ne primjenjuje ako se ugovor o opskrbi odnosi na proizvode koje član organizacije proizvođača, među ostalim zadruge, isporučuje organizaciji proizvođača čiji je dobavljač član, ako statut te organizacije proizvođača ili pravila i odluke predviđeni u tom statutu ili pravila i odluke koji iz tog statuta proizlaze sadržavaju odredbe sa sličnim učincima kao uvjeti ugovora o opskrbi;
(g) kupac nezakonito pribavlja, koristi ili otkriva poslovne tajne dobavljača u smislu Direktive (EU) 2016/943 Europskog parlamenta i Vijeća(9);
(h) kupac dobavljaču prijeti provedbom mjera komercijalne odmazde odnosno provodi takve mjere ako dobavljač ostvaruje svoja ugovorna ili zakonska prava, među ostalim podnošenjem pritužbe provedbenim tijelima ili suradnjom s provedbenim tijelima tijekom istrage;
(i) kupac od dobavljača zahtijeva naknadu za troškove proučavanja pritužbi potrošača u vezi s prodajom proizvodâ dobavljača, usprkos tome što nema ni nemara ni krivnje dobavljača.
Zabranom iz prvog podstavka točke (a) ne dovodi se u pitanje:
— posljedice zakašnjelih plaćanja i pravni lijekovi kako su utvrđeni u Direktivi 2011/7/EU, koji se, odstupajući od razdoblja plaćanja utvrđenih u toj direktivi, primjenjuju na temelju razdoblja plaćanja utvrđenih u ovoj Direktivi;
— mogućnost da se kupac i dobavljač dogovore o klauzuli o podjeli vrijednosti u smislu članka 172.a Uredbe (EU) br. 1308/2013.
Zabrana iz prvog podstavka točke (a) ne primjenjuje se na plaćanja:
— kupca dobavljaču ako su takva plaćanja izvršena u okviru programa u školama na temelju članka 23. Uredbe (EU) br. 1308/2013;
— javnih subjekata koji pružaju zdravstvenu skrb u smislu članka 4. stavka 4. točke (b) Direktive 2011/7/EU:
— u okviru ugovora o opskrbi između dobavljača grožđa ili mošta za proizvodnju vina i njihovih izravnih kupaca, pod uvjetom:
i. da su posebni uvjeti plaćanja za prodajne transakcije uključeni u standardne ugovore koje je država članica na temelju članka 164. Uredbe (EU) br. 1308/2013 učinila obvezujućima prije 1. siječnja 2019. te da su države članice to proširenje standardnih ugovora obnovile od toga datuma bez ikakvih znatnih promjena uvjeta plaćanja na štetu dobavljačâ grožđa ili mošta; i
ii. da su ugovori o opskrbi između dobavljača grožđa ili mošta za proizvodnju vina i njihovih izravnih kupaca višegodišnji ugovori ili postaju višegodišnji ugovori.
2. Države članice osiguravaju zabranu barem svih sljedećih trgovačkih praksi, osim ako su one pod jasnim i nedvosmislenim uvjetima prethodno dogovorene u okviru ugovora o isporuci ili u okviru naknadnog ugovora između dobavljača i kupca:
(a) kupac vraća neprodane poljoprivredne i prehrambene proizvode dobavljaču, a da pritom ne plaća za te neprodane proizvode niti za uklanjanje tih proizvoda;
(b) dobavljaču se zaračunava plaćanje kao uvjet za skladištenje, izlaganje, uvrštavanje u ponudu njegovih poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda ili za stavljanje tih proizvoda na tržište;
(c) kupac zahtijeva od dobavljača da u cijelosti ili dijelom snosi trošak bilo kakvih popusta na poljoprivredne i prehrambene proizvode koje kupac prodaje u okviru promidžbe;
(d) kupac zahtijeva da dobavljač plati za oglašavanje poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda koje provodi kupac;
(e) kupac zahtijeva da dobavljač plati za marketing poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda koji provodi kupac;
(f) kupac dobavljaču zaračunava troškove osoblja zaduženog za opremanje prostorija koje se upotrebljavaju za prodaju proizvoda dobavljača.
Države članice osiguravaju zabranu trgovačkih praksi iz prvog podstavka točke (c) osim ako kupac prije promidžbe koju je sam pokrenuo navede razdoblje promidžbe i očekivanu količinu poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda koju treba naručiti po sniženoj cijeni.
3. Ako u situacijama iz stavka 2. prvog podstavka točaka (b), (c), (d), (e) ili (f) kupac zatraži plaćanje, kupac, ako to zatraži dobavljač, dobavljaču u pisanom obliku dostavlja procjenu plaćanja po jedinici ili ukupnog plaćanja, ovisno o tomu što je primjereno, te u mjeri u kojoj se to odnosi na situacije iz stavka 2. prvog podstavka točaka (b), (d), (e) ili (f) također u pisanom obliku dostavlja procjenu troškova za dobavljača i osnovu za tu procjenu.
4. Države članice osiguravaju da zabrane utvrđene u stavcima 1. i 2. čine prevladavajuće obvezne odredbe koje su primjenjive na sve situacije obuhvaćene područjem primjene tih zabrana, bez obzira na pravo koje bi se inače primjenjivalo na ugovor o isporuci među strankama.