Direktiva (EU) 2019/789

Uvodna izjava (15)

Za reemitiranje prvih prijenosa televizijskih i radijskih programa, operatori usluga reemitiranja moraju dobiti ovlaštenje nositeljâ isključivog prava priopćavanja javnosti djela ili drugih predmeta zaštite. Kako bi se pružila pravna sigurnost operatorima usluga reemitiranja te s ciljem nadilaženja razlika među nacionalnim pravima u pogledu takvih usluga reemitiranja, trebala bi se primjenjivati pravila slična onima koja se primjenjuju na kabelsko reemitiranje, kako je definirano u Direktivi 93/83/EEZ. Pravila iz te direktive uključuju obvezu ostvarivanja prava na davanje ili odbijanje davanja odobrenja operatoru usluge reemitiranja putem organizacije za kolektivno ostvarivanje prava. U skladu s tim pravilima, pravo na davanje ili odbijanje davanja odobrenja kao takvo ostaje nepromijenjeno, a u određenoj je mjeri reguliran samo način ostvarivanja tog prava. Nositelji prava trebali bi dobiti odgovarajuću naknadu za reemitiranje njihovih djela i drugih predmeta zaštite. Pri određivanju razumnih uvjeta licenciranja, uključujući naknadu za licenciju, za reemitiranje u skladu s Direktivom 2014/26/EU Europskog parlamenta i Vijeća(7), ekonomska vrijednost uporabe prava u trgovini, uključujući vrijednost dodijeljenu sredstvu reemitiranja, trebala bi se, među ostalim, uzeti u obzir. Time ne bi trebalo dovoditi u pitanje kolektivno ostvarivanje prava na plaćanje jedinstvene primjerene naknade za izvođače i producente fonograma za priopćavanje komercijalnih fonograma javnosti kako je predviđeno člankom 8. stavkom 2. Direktive 2006/115/EZ, niti Direktivu 2014/26/EU, a posebno ne njezine odredbe o pravima nositelja prava povezanima s izborom organizacija za kolektivno ostvarivanje prava.

Analizirajte svoj spis uz ovaj propis u Lexiumu