Uvodna izjava (41)
Informacije o trenutačnom i budućem korištenju djela i drugih predmeta zaštite nedostupnih na tržištu od strane institucija kulturne baštine na temelju ove Direktive i o aranžmanima koji su uspostavljeni kako bi svi nositelji prava mogli isključiti primjenu licencija ili iznimke ili ograničenja na svoja djela ili druge predmete zaštite, trebalo bi prema potrebi na odgovarajući način objavljivati prije i tijekom korištenja na temelju licencije ili na temelju iznimke, odnosno ograničenja. Takvo objavljivanje posebno je važno za prekogranično korištenje na unutarnjem tržištu. Stoga je primjereno predvidjeti stvaranje jedinstvenog javno dostupnog internetskog portala za Uniju kako bi se te informacije stavljale na raspolaganje javnosti tijekom razumnog roka prije korištenja. Takav bi portal nositeljima prava trebao olakšati isključivanje primjene licencija ili iznimke ili ograničenja na svoja djela ili druge predmete zaštite. U skladu s Uredbom (EU) br. 386/2012 Europskog parlamenta i Vijeća(11), Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo povjeravaju se određene zadaće i aktivnosti koje se financiraju njegovim vlastitim proračunskim sredstvima i čiji je cilj olakšavati i poduprijeti aktivnosti nacionalnih tijela, privatnog sektora i institucija Unije u suzbijanju i sprečavanju povreda prava intelektualnog vlasništva. Stoga je primjereno osloniti se na taj ured da uspostavi portal na kojem će te informacije biti dostupne i upravlja njime.
Uz stavljanje informacija na raspolaganje na portalu, možda će od slučaja do slučaja biti potrebno poduzeti daljnje odgovarajuće mjere informiranja kako bi se povećala razina osviještenosti dotičnih nositelja prava u tom pogledu, primjerice korištenjem dodatnih komunikacijskih kanala za komuniciranje sa širom javnosti. Nužnost, narav i geografski opseg dodatnih mjera informiranja trebali bi ovisiti o obilježjima relevantnih djela ili drugih predmeta zaštite nedostupnih na tržištu, uvjetima licencija ili vrsti korištenja u okviru iznimke ili ograničenja te o postojećim praksama u državama članicama. Mjere informiranja trebale bi biti učinkovite bez potrebe za obavješćivanjem svakog nositelja prava pojedinačno.