Uvodna izjava (60)
Izdavači, uključujući izdavače informativnih publikacija, knjiga ili znanstvenih publikacija i glazbenih publikacija, često postupaju na temelju prijenosa prava autorâ putem ugovora ili zakonskih odredaba. U tom kontekstu izdavači ulažu s ciljem iskorištavanja djela sadržanih u njihovim publikacijama i u nekim slučajevima mogu biti lišeni prihoda ako se ta djela koriste na temelju iznimki ili ograničenja, kao što su ona koja se odnose na privatno umnožavanje i reprografiju, uključujući odgovarajuće postojeće nacionalne sustave za reprografiju u državama članicama ili u okviru sustava javne posudbe. Naknadu za korištenje u skladu s tim iznimkama ili ograničenjima u nekoliko država članica dijele autori i izdavači. Kako bi se uzelo u obzir tu situaciju i kako bi se poboljšala pravna sigurnost svih dotičnih strana, ovom se Direktivom državama članicama koje su uspostavile sustave za dijeljenje naknade između autora i izdavača omogućuje da zadrže postojeće sustave. To je osobito važno onim državama članicama koje su prije 12. studenoga 2015. imale takve mehanizme dijeljenja naknade, iako se u drugim državama članicama naknada ne dijeli te na nju imaju pravo samo autori u skladu s nacionalnim politikama u području kulture. Iako bi se ova Direktiva na nediskriminirajući način trebala primjenjivati na sve države članice, njome bi se trebale poštovati tradicije u tom području i ona ne bi trebala obvezivati države članice koje trenutačno nemaju takve sustave za dijeljenje naknade da takve sustave uvode. Ona ne bi trebala utjecati na postojeće ili buduće aranžmane u državama članicama u pogledu naknade u kontekstu javne posudbe.
Također ne bi trebala utjecati na nacionalne aranžmane u vezi s ostvarivanjem prava i pravom na naknadu, pod uvjetom da su u skladu s pravom Unije. Svim državama članicama trebalo bi biti dopušteno, ali ne i obvezno, predvidjeti da, u slučajevima kada su autori prenijeli ili licencirali svoja prava na izdavača ili na neki drugi način svojim djelima doprinijeli publikaciji i kada su uspostavljeni sustavi nadoknade za štetu koja im je nanesena iznimkom ili ograničenjem, među ostalim putem organizacija za kolektivno ostvarivanje prava koje zastupaju autora i izdavače zajedno, izdavači imaju pravo na udio u toj naknadi. Države članice trebale bi i dalje moći slobodno odrediti kako izdavači trebaju obrazložiti svoje zahtjeve za primanje naknade te utvrditi uvjete u vezi s podjelom te naknade između autora i izdavača u skladu sa svojim nacionalnim sustavima.