Uvodna izjava (31)
Ključni aspekt učinkovite sanacije jest osigurati da nakon što započne sanacija institucija ili subjekata iz članka 1. stavka 1. točaka (b), (c) ili (d) Direktive 2014/59/EU njihove druge ugovorne strane u financijskim ugovorima ne mogu raskinuti svoje pozicije isključivo zbog toga što je nad tim institucijama ili subjektima otvorena sanacija. Osim toga, sanacijska tijela trebalo bi ovlastiti za suspenziju obveza plaćanja ili isporuke na temelju ugovora s institucijom koja je u postupku sanacije te za ograničenje prava, u ograničenom razdoblju, drugih ugovornih strana da zatvore, ubrzaju ili na drugi način raskinu financijske ugovore. Ti se zahtjevi ne primjenjuju izravno na ugovore u okviru prava treće zemlje. Ako ne postoji zakonski okvir za prekogranično priznanje, države članice bi od institucija i subjekata iz članka 1. stavka 1. točaka (b), (c) i (d) Direktive 2014/59/EU trebale tražiti da u relevantne financijske ugovore uključe ugovorni uvjet kojim se priznaje da je moguće da u odnosu na ugovor sanacijska tijela izvršavaju ovlasti suspenzije određenih obveza plaćanja i isporuke, ograničavanja prisilne naplate založnih prava ili privremene suspenzije pravâ otkaza te da vrijede zahtjevi iz članka 68. kao da je financijski ugovor uređen pravom relevantne države članice. Takvu obvezu trebalo bi predvidjeti u mjeri u kojoj je ugovor obuhvaćen područjem primjene tih odredaba. Stoga obveza uključenja ugovorne klauzule ne nastaje u odnosu na članke 33.a, 69., 70. i 71. Direktive 2014/59/EU kako je izmijenjena ovom Direktivom, primjerice u ugovorima sa središnjim drugim ugovornim stranama ili operatorima sustava određenima za potrebe Direktive 98/26/EZ, jer u odnosu na te ugovore sanacijska tijela nemaju ovlasti predviđene tim člancima, čak i ako su uređeni pravom relevantne države članice.