Članak 19.
Zabrana osvete
Države članice poduzimaju potrebne mjere za zabranu svih oblika osvete nad osobama iz članka 4., uključujući prijetnje osvetom i pokušaje osvete, među ostalim posebno onih u obliku:
(a) privremenog udaljavanja, otpuštanja, razrješenja ili jednakovrijednih mjera;
(b) nazadovanja ili uskraćivanja mogućnosti za napredovanje;
(c) prijenosa dužnosti, promjene mjesta rada, smanjenja plaće, promjene radnog vremena;
(d) uskraćivanja mogućnosti za osposobljavanje;
(e) negativne ocjene rada ili preporuke za zapošljavanje;
(f) nametanja ili određivanja stegovne mjere, prijekora ili druge sankcije, uključujući financijsku sankciju;
(g) prisile, zastrašivanja, uznemiravanja ili izoliranja;
(h) diskriminacije, stavljanja u nepovoljni položaj ili nepravednog tretmana;
(i) nepretvaranja ugovora o radu na određeno vrijeme u ugovor na neodređeno vrijeme ako je radnik imao legitimno očekivanje da će mu se ponuditi stalno zaposlenje;
(j) neproduljenja ugovora o radu na određeno vrijeme ili njegova prijevremenog raskida;
(k) štete, uključujući štetu za ugled osobe, osobito na društvenim mrežama, ili financijskog gubitka, uključujući gubitak poslovanja i gubitak prihoda;
(l) stavljanja na crnu listu na temelju neformalnog ili formalnog sektorskog sporazuma ili sporazuma koji se primjenjuje na cijelu industriju, što može značiti da osoba u budućnosti neće moći naći posao u tom sektoru ili industriji;
(m) prijevremenog raskida ugovora o nabavi robe ili usluga ili njegova poništavanja;
(n) poništavanja licencije ili dozvole;
(o) psihijatrijskih ili liječničkih upućivanja.