Članak 15.
Zahtjevi u pogledu pokrića
1. Države članice osiguravaju zaštitu ulagatelja tako što zahtijevaju da programi pokrivenih obveznica u svakom trenutku ispunjavaju barem zahtjeve u pogledu pokrića utvrđene u stavcima od 2. do 8.
2. Sve obveze koje proizlaze iz pokrivenih obveznica moraju biti pokrivene potraživanjima za plaćanje povezanima s imovinom za pokriće.
3. Obveze iz stavka 2. uključuju:
(a) obveze plaćanja iznosa glavnice nepodmirenih obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica;
(b) obveze plaćanja svih kamata na nepodmirene obveze koje proizlaze iz pokrivenih obveznica;
(c) obveze plaćanja povezane s ugovorima o izvedenicama koji se drže u skladu s člankom 11.; i
(d) očekivane troškove u vezi s održavanjem i upravljanjem za likvidaciju programa pokrivenih obveznica.
Za potrebe prvog podstavka točke (d) države članice mogu dozvoliti izračun paušalnog iznosa.
4. Smatra se da sljedeća imovina za pokriće pridonosi zahtjevu u pogledu pokrića:
(a) primarna imovina;
(b) zamjenska imovina;
(c) likvidna imovina koja se drži u skladu s člankom 16.; i
(d) potraživanja za plaćanje povezana s ugovorima o izvedenicama koji se drže u skladu s člankom 11.
Nekolateralizirana potraživanja za koja se smatra da je nastao status neispunjavanja obveza u skladu s člankom 178. Uredbe (EU) br. 575/2013 ne pridonose pokriću.
5. Za potrebe stavka 3. prvog podstavka točke (c) i stavka 4. prvog podstavka točke (d) države članice utvrđuju pravila o vrednovanju ugovorâ o izvedenicama.
6. Izračunom zahtijevanog pokrića osigurava se da je agregirani iznos glavnice sve imovine za pokriće jednak ili veći od agregiranog iznosa glavnice nepodmirenih obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica („načelo nominalnog iznosa”).
Države članice mogu dopustiti primjenu drugih načela izračuna pod uvjetom da ne dovode do višeg omjera pokrića od onog izračunanog na temelju načela nominalnog iznosa.
Države članice utvrđuju pravila za izračun svih kamata koje se mogu platiti u pogledu nepodmirenih obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica i kamata koje se mogu primiti u pogledu imovine za pokriće, a koja moraju odražavati dobra bonitetna načela u skladu s primjenjivim računovodstvenim standardima.
7. Odstupajući od stavka 6. prvog podstavka države članice mogu, na način kojim se odražavaju dobra bonitetna načela i u skladu s primjenjivim računovodstvenim standardima, dopustiti da se buduća kamatna potraživanja od imovine za pokriće umanjena za buduće kamatne obveze iz odgovarajuće pokrivene obveznice mogu uzeti u obzir kako bi se kompenzirao eventualni nedostatak pokrića iz obveze plaćanja glavnice povezane s pokrivenom obveznicom ako postoji uska veza kako je definirano u primjenjivoj delegiranoj uredbi donesenoj na temelju članka 33. stavka 4. Uredbe (EU) br. 575/2013, podložno sljedećim uvjetima:
(a) plaćanja koja su primljena tijekom roka trajanja imovine za pokriće i koja su potrebna za pokriće obveze plaćanja povezane s odgovarajućom pokrivenom obveznicom izdvojena su u skladu s člankom 12. ili su uključena u skup za pokriće u obliku imovine za pokriće iz članka 6. sve do dospijeća plaćanja; i
(b) plaćanje unaprijed imovine za pokriće moguće je samo korištenjem opcije isporuke kako je definirano u primjenjivoj delegiranoj uredbi donesenoj na temelju članka 33. stavka 4. Uredbe (EU) br. 575/2013 ili, u slučaju pokrivenih obveznica koje po nominalnoj vrijednosti može opozvati kreditna institucija koja izdaje pokrivene obveznice ako dužnik imovine za pokriće plati barem nominalni iznos opozvane pokrivene obveznice.
8. Države članice osiguravaju da se izračun imovine za pokriće i obveza temelji na istoj metodologiji. Države članice mogu dopustiti primjenu drukčijih metodologija za izračun imovine za pokriće, s jedne strane, i obveza, s druge strane, ako rezultat tih drukčijih metodologija izračuna nije viši omjer pokrića od onog izračunanog primjenom iste metodologije za izračun i imovine za pokriće i obveza.