Direktiva (EU) 2019/2162

Uvodna izjava (16)

Imovina navedena u članku 129. stavku 1. Uredbe (EU) br. 575/2013 trebala bi, u okviru za pokrivene obveznice, biti prihvatljiva imovina za pokriće. Imovina za pokriće koja više ne ispunjava zahtjeve utvrđene u članku 129. stavku 1. te uredbe trebala bi i dalje biti prihvatljiva imovina za pokriće u skladu s člankom 6. stavkom 1. točkom (b) ove Direktive, pod uvjetom da ispunjava zahtjeve iz ove Direktive. Druga imovina za pokriće slično visoke kvalitete može također biti prihvatljiva na temelju ove Direktive, pod uvjetom da je takva imovina za pokriće u skladu sa zahtjevima iz ove Direktive, između ostalih u skladu sa zahtjevima u vezi s kolateralima kojima je osigurano potraživanje za plaćanje. Kada je riječ o fizičkim kolateralima, vlasništvo bi trebalo evidentirati u javnom registru kako bi se osigurala izvršivost. Ako ne postoji javni registar, države članice trebale bi moći predvidjeti alternativni oblik potvrđivanja vlasništva i potraživanjâ koji je usporediv s onim koji se pruža javnim evidentiranjem opterećene fizičke imovine. Ako se države članice koriste takvim alternativnim oblikom potvrđivanja, trebale bi predvidjeti i postupak za uvođenje promjena u evidenciju vlasništva i potraživanjâ. Izloženosti prema kreditnim institucijama trebale bi biti prihvatljiva imovina za pokriće u skladu s člankom 6. stavkom 1. točkom (a) ili točkom (b) ove Direktive, ovisno o tome jesu li u skladu sa zahtjevima iz članka 129. Uredbe (EU) br. 575/2013. Izloženosti prema osiguravajućim društvima trebale bi također biti prihvatljiva imovina za pokriće u skladu s člankom 6. stavkom 1. točkom (b) ove Direktive. Krediti javnim poduzećima, kako su definirana u članku 2. točki (b) Direktive Komisije 2006/111/EZ(11), ili krediti za koje ona jamče, mogu biti prihvatljiva imovina za pokriće pod uvjetom da javna poduzeća pružaju javne usluge neophodne za održavanje ključnih društvenih aktivnosti.

Osim toga, takva javna poduzeća trebala bi pružati svoje usluge na temelju koncesije ili odobrenja javnog tijela, trebala bi podlijegati javnom nadzoru i imati dostatne ovlasti za stvaranje prihoda kako bi se osigurala njihova održivost. Ako države članice odluče u svojem nacionalnom okviru dozvoliti imovinu u obliku kredita javnim poduzećima ili kredita za koje ona jamče, trebale bi na odgovarajući način razmotriti mogući učinak dozvoljavanja takve imovine na tržišno natjecanje. Neovisno o njihovu vlasništvu, kreditne institucije i osiguravajuća društva ne bi trebalo smatrati javnim poduzećima. Nadalje, države članice trebale bi imati mogućnost u svojim nacionalnim okvirima predvidjeti da određena imovina bude isključena od prihvatljivosti za uključenje u skup za pokriće. Kako bi se ulagateljima u pokrivene obveznice omogućilo da bolje procijene rizik programa pokrivenih obveznica, države članice trebale bi predvidjeti i pravila o diversifikaciji rizika u pogledu granularnosti i značajne koncentracije, o broju kredita ili izloženosti u skupu za pokriće i o broju drugih ugovornih strana. Države članice trebale bi moći odlučiti o odgovarajućoj razini granularnosti i značajne koncentracije koja se zahtijeva na temelju njihova nacionalnog prava.

Analizirajte svoj spis uz ovaj propis u Lexiumu