Direktiva (EU) 2019/2162

Uvodna izjava (20)

U članku 129. Uredbe (EU) br. 575/2013 utvrđeno je nekoliko uvjeta koje moraju ispunjavati pokrivene obveznice koje su kolateralizirali sekuritizacijski subjekti. Jedan od tih uvjeta odnosi se na opseg u kojem se ta vrsta imovine za pokriće može koristiti i ograničenja uporabe takvih struktura na 10 % iznosa nepodmirenih obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica. Nadležna tijela mogu primijeniti izuzeće od tog uvjeta u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013. Komisija je prilikom preispitivanja primjerenosti tog izuzeća zaključila da bi mogućnost upotrebe sekuritizacijskih instrumenata ili pokrivenih obveznica kao imovine za pokriće za izdavanje pokrivenih obveznica trebalo dopustiti samo u pogledu drugih pokrivenih obveznica („strukture za unutargrupne udružene pokrivene obveznice”) i da bi je trebalo dopustiti bez ograničenja u odnosu na iznos nepodmirenih obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica.Kako bi se zajamčila optimalna razina transparentnosti, skupovi za pokriće za pokrivene obveznice vanjskog izdanja ne bi smjeli sadržavati pokrivene obveznice unutarnjeg izdanja koji potječu od različitih kreditnih institucija unutar iste grupe. Štoviše, budući da se korištenjem struktura za unutargrupne udružene pokrivene obveznice predviđa izuzeće od ograničenja izloženosti kreditnoj instituciji utvrđenih u članku 129. Uredbe (EU) br. 575/2013, trebalo bi zahtijevati da pokrivene obveznice unutarnjeg izdanja i pokrivene obveznice vanjskog izdanja u trenutku izdavanja ispunjavaju uvjete za 1. stupanj kreditne kvalitete ili, u slučaju naknadne promjene stupnja kreditne kvalitete i podložno odobrenju nadležnog tijela, uvjete za 2. stupanj kreditne kvalitete. Ako pokrivene obveznice unutarnjeg izdanja ili pokrivene obveznice vanjskog izdanja prestanu ispunjavati taj zahtjev, pokrivene obveznice unutarnjeg izdanja više ne ispunjavaju uvjete kao prihvatljiva imovina u skladu s člankom 129. Uredbe (EU) br. 575/2013 te se, kao posljedica, na pokrivene obveznice vanjskog izdanja iz dotičnog skupa za pokriće ne primjenjuje izuzeće iz članka 129. stavka 1.b te uredbe.

Ako te pokrivene obveznice unutarnjeg izdanja više ne ispunjava relevantni zahtjev u pogledu stupnja kreditne kvalitete, one bi ipak trebale biti prihvatljiva imovina za pokriće za potrebe ove Direktive pod uvjetom da su u skladu sa svim zahtjevima utvrđenima u ovoj Direktivi, a pokrivene obveznice vanjskog izdanja koje su kolateralizirane tim pokrivenim obveznicama unutarnjeg izdanja ili drugom imovinom koja je u skladu s ovom Direktivom stoga bi isto tako trebale moći nositi oznaku „europska pokrivena obveznica”. Države članice trebale bi imati mogućnost dopustiti uporabu takvih struktura. Iz toga proizlazi da, kako bi ta mogućnost bila doista dostupna kreditnim institucijama koje pripadaju grupi koja se nalazi u različitim državama članicama, potrebno je da su sve dotične države članice iskoristile tu mogućnost i prenijele odgovarajuću odredbu u svoje pravo.

Analizirajte svoj spis uz ovaj propis u Lexiumu