Uredba Komisije (EU) 2019/424

Članak 2.

Definicije

1. Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

(1) „poslužitelj” znači računalni proizvod koji pruža usluge i upravlja umreženim resursima za klijentske uređaje, kao što su stolna računala, prijenosna računala, stolni mršavi klijenti, IP telefoni, pametni telefoni, tableti, telekomunikacijski, automatizirani sustavi ili drugi poslužitelji, kojem se pristupa ponajprije putem mrežnih veza, a ne izravnim korisničkim ulaznim jedinicama, kao što su tipkovnica ili miš, i koji ima sljedeće karakteristike:

(a) projektiran je tako da podržava operativne sustave (OS) za poslužitelje i/ili hipervizore, a namijenjen je za pokretanje poslovnih aplikacija koje je instalirao korisnik;

(b) ima podršku za kod za ispravak pogrešaka i/ili memoriju s međuspremnikom (uključujući i konfiguracije s DIMM-ovima s međuspremnikom i ugrađene konfiguracije s međuspremnikom);

(c) svi procesori imaju pristup zajedničkoj memoriji sustava i neovisno su vidljivi jednom OS-u ili hipervizoru;

(2) „poslužitelj s više od četiri procesorska utora” znači poslužitelj s više od četiri sučelja za ugradnju procesora. Za poslužitelje s više čvorova ovaj se izraz odnosi na poslužitelj čiji svaki čvor ima više od četiri procesorska utora;

(3) „ugrađena aplikacija” znači softverska aplikacija koja se trajno nalazi u industrijskom ili potrošačkom uređaju, a obično je pohranjena u postojanoj memoriji poput memorije koja se može samo čitati ili flash memorije;

(4) „poslužiteljski uređaj” znači poslužitelj koji usluge pruža putem mreže, koji nije namijenjen za izvršavanje korisničkog softvera i kojim se obično upravlja putem web-sučelja ili tekstualnog sučelja, a koji dolazi u paketu s predinstaliranim OS-om i aplikacijama za obavljanje zadane namjenske funkcije ili skupa usko povezanih funkcija;

(5) „poslužitelj s povećanom otpornošću” znači poslužitelj projektiran tako da su mu u mikroarhitekturu sustava, središnju procesorsku jedinicu (CPU) i čipset ugrađene mnogobrojne karakteristike namijenjene za pouzdanost, dostupnost, održavanje uporabljivosti i prilagodljivost;

(6) „veliki poslužitelj” znači poslužitelj s povećanom otpornošću koji se dostavlja kao predintegrirani/predispitani sustav ugrađen u najmanje jedan ormar s okvirima pune veličine i koji ima ulazno-izlazni podsustav visoke povezivosti s najmanje 32 namjenska ulazno-izlazna utora;

(7) „poslužitelj s više čvorova” znači poslužitelj koji je projektiran tako da najmanje dva neovisna poslužiteljska čvora dijele isto kućište i najmanje jednu jedinicu za napajanje. U poslužiteljima s više čvorova svi se čvorovi napajaju iz zajedničkih jedinica za napajanje. Poslužiteljski čvorovi u poslužitelju s više čvorova nisu projektirani tako da se mogu zamjenjivati tijekom rada;

(8) „poslužitelj s potpunom otpornošću na kvarove” znači poslužitelj koji je projektiran tako da je hardverski potpuno redundantan (kako bi istodobno i repetitivno izvršavao isto radno opterećenje radi kontinuirane raspoloživosti u ključnim aplikacijama), odnosno svi su računalni sastavni dijelovi udvostručeni u obliku dva čvora koji izvršavaju jednake i sinkronizirane zadatke (tj. ako jedan čvor zakaže ili treba popravak, drugi čvor može samostalno izvršiti zadatak pa se izbjegava prekid rada);

(9) „mrežni poslužitelj” znači mrežni proizvod koji ima jednake sastavne dijelove kao poslužitelj te više od 11 mrežnih priključaka ukupne brzine protoka podataka od najmanje 12 Gb/s, sposobnost dinamičke rekonfiguracije priključaka i brzine te podršku za virtualizirano mrežno okruženje primjenom softverski definirane mreže;

(10) „proizvod za pohranu podataka” znači potpuno funkcionalan sustav za pohranu koji pruža usluge pohrane podataka klijentima i uređajima koji su s njim spojeni izravno ili mrežno. Sastavni dijelovi i podsustavi koji su dio arhitekture proizvoda za pohranu podataka (npr. radi interne komunikacije kontrolera i diskova) smatraju se dijelom tog proizvoda. Sastavni dijelovi koji se obično smatraju dijelom okruženja za pohranu podataka na razini podatkovnog središta (npr. uređaji potrebni za rad vanjske mreže za pohranu) ne smatraju se dijelom proizvoda za pohranu podataka. Proizvod za pohranu podataka može se sastojati od integriranih kontrolera pohrane, jedinica za pohranu podataka, ugrađenih mrežnih elemenata, softvera i drugih uređaja;

(11) „tvrdi disk” ili „HDD” znači jedinica za pohranu podataka koji zapisuje i čita podatke upotrebljavajući kao medij rotirajuće magnetske diskove;

(12) „SSD” znači jedinica za pohranu podataka koji zapisuje i čita podatke upotrebljavajući kao medij postojanu poluvodičku memoriju umjesto rotirajućih magnetskih diskova;

(13) „jedinica za pohranu podataka” znači uređaj za trajnu pohranu podataka, osim grupiranih elemenata za pohranu poput podsustavâ redundantnog polja neovisnih diskova, robotskih sustava za pohranu na magnetske vrpce te podatkovnih poslužitelja i uređaja za pohranu kojima aplikacije za krajnje korisnike ne mogu izravno pristupati nego se upotrebljavaju kao priručna memorija;

(14) „mrežni proizvod za pohranu podataka” znači proizvod za pohranu podataka projektiran za mrežni, proizvoljni pristup podacima, sa slučajnim pristupom ili sekvencijalno, pri čemu maksimalno vrijeme pristupa prvom podatku mora biti kraće od 80 milisekunda;

(15) „mali proizvod za pohranu podataka” znači proizvod za pohranu podataka koji se sastoji od najviše tri jedinice za pohranu podataka;

(16) „veliki proizvod za pohranu podataka” znači proizvod za pohranu podataka za glavne računalne sustave (mainframe) ili visokozahtjevne namjene koji može imati više od 400 jedinica za pohranu podataka i ima sljedeća obilježja: ne smije biti projektiran tako da postoje točke čije zakazivanje može dovesti do prestanka rada sustava, može ga se održavati bez prekida pružanja usluga i mora imati integrirani kontroler za pohranu podataka.

2. Za potrebe priloga od II. do V. dodatne definicije određene su u Prilogu I.

Analizirajte svoj spis uz ovaj propis u Lexiumu