Uvodna izjava (20)
U planovima pripravnosti na rizike trebalo bi utvrditi nacionalne, regionalne i, kada je to primjenjivo, bilateralne mjere. Regionalne i, kada je to primjenjivo, bilateralne mjere nužne su osobito u slučaju istodobnih elektroenergetskih kriza, kad je koordinirani i unaprijed dogovoreni pristup nužan kako bi se osigurao dosljedan odgovor i smanjio rizik negativnih učinaka prelijevanja. Zbog toga bi prije donošenja planova pripravnosti za rizike nadležna tijela trebala provesti savjetovanje s nadležnim tijelima relevantnih država članica. Relevantne države članice jesu one u kojima bi moglo biti negativnih učinaka prelijevanja ili drugih učinaka na međusobne elektroenergetske sustave, bez obzira na to jesu li te države članice u istoj regiji ili su izravno povezane. U planovima bi trebalo voditi računa o relevantnim nacionalnim okolnostima, uključujući stanje u najudaljenijim regijama u smislu članka 349. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i u određenim mikroizoliranim sustavima koji nisu povezani s nacionalnim prijenosnim sustavima. U tom bi pogledu države članice trebale donijeti odgovarajuće zaključke u pogledu, među ostalim, odredaba ove Uredbe o utvrđivanju regionalnih elektroenergetskih kriznih scenarija i regionalnih i bilateralnih mjera utvrđenih u planovima pripravnosti za rizike, kao i odredaba o pomoći. U tim bi planovima trebalo jasno utvrditi uloge i odgovornosti nadležnih tijela. U nacionalnim mjerama treba u potpunosti uzeti u obzir dogovorene regionalne i bilateralne mjere i trebalo bi u potpunosti iskoristiti prilike koje pruža regionalna suradnja. Planovi bi trebali biti tehničke i operativne prirode jer im je svrha pomoći u sprečavanju pojave ili naglog pogoršanja elektroenergetske krize i ublažavanje njezinih učinaka.