Uredba Vijeća (EU) 2019/1111 · POGLAVLJE II. NADLEŽNOST U BRAČNIM SPOROVIMA I U STVARIMA POVEZANIMA S RODITELJSKOM ODGOVORNOŠĆU / ODJELJAK 2. Roditeljska odgovornost

Članak 12.

Prijenos nadležnosti na sud druge države članice

1. U iznimnim okolnostima sud države članice koji je stvarno nadležan može, na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti, ako smatra da bi sud druge države članice s kojom je dijete posebno povezano bio prikladniji za procjenu interesa djeteta u konkretnom predmetu, zastati s postupkom ili njegovim određenim dijelom i:

(a) utvrditi rok koji jedna ili više stranaka imaju da obavijeste sud te druge države članice o postupku u tijeku i mogućnosti prijenosa nadležnosti te da podnesu zahtjev tom sudu; ili

(b) zahtijevati od suda druge države članice da se proglasi nadležnim u skladu sa stavkom 2.

2. Sud druge države članice može, ako je zbog posebnih okolnosti slučaja to u interesu djeteta, prihvatiti nadležnost u roku od šest tjedana nakon:

(a) pokretanja postupka u skladu sa stavkom 1. točkom (a); ili

(b) primitka zahtjeva u skladu sa stavkom 1. točkom (b).

Sud pred kojim je postupak pokrenut kasnije ili od kojeg je zatraženo da prihvati nadležnost bez odgode obavješćuje sud pred kojim je postupak pokrenut ranije. Ako prihvati, sud pred kojim je postupak pokrenut ranije proglašava se nenadležnim.

3. Sud pred kojim je postupak pokrenut ranije nastavlja izvršavati nadležnost ako nije primio prihvaćanje nadležnosti od strane suda druge države članice u roku od sedam tjedana nakon što je:

(a) istekao rok utvrđen kako bi stranke podnijele zahtjev pred sudom druge države članice u skladu sa stavkom 1. točkom (a); ili

(b) taj sud primio zahtjev u skladu sa stavkom 1. točkom (b).

4. Za potrebe stavka 1. smatra se da je dijete posebno povezano s nekom državom članicom ako je ta država članica:

(a) postala djetetovo uobičajeno boravište nakon pokretanja postupka pred sudom iz stavka 1.;

(b) bila prethodno uobičajeno boravište djeteta;

(c) država čije državljanstvo dijete ima;

(d) uobičajeno boravište nositelja roditeljske odgovornosti; ili

(e) država u kojoj se nalazi imovina djeteta, a predmet se odnosi na mjere zaštite djeteta koje se odnose na upravljanje tom imovinom, njezino čuvanje ili raspolaganje njome.

5. Ako je isključiva nadležnost suda utvrđena u skladu s člankom 10., taj sud ne može prenijeti nadležnost sudu druge države članice.

Analizirajte svoj spis uz ovaj propis u Lexiumu