Uredba Vijeća (EU) 2019/1111 · POGLAVLJE IV. PRIZNAVANJE I IZVRŠENJE / ODJELJAK 1. Opće odredbe o priznavanju i izvršenju / Pododjeljak 4. Odbijanje priznavanja i izvršenja

Članak 39.

Razlozi za odbijanje priznavanja odluka u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću

1. Priznavanje odluke u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću odbija se:

(a) ako je takvo priznavanje očito u suprotnosti s javnim poretkom u državi članici u kojoj se traži priznavanje, uzimajući u obzir interese djeteta;

(b) ako je donesena u odsutnosti osobe, a osobi koja se nije pojavila pred sudom nije dostavljeno pismeno kojim je pokrenut postupak ili jednakovrijedno pismeno pravodobno i na način da bi mogla pripremiti svoju obranu, osim ako je utvrđeno da je ta osoba nedvosmisleno prihvatila odluku;

(c) na zahtjev bilo koje osobe koja smatra da odluka zadire u njezinu roditeljsku odgovornost, ako je donesena bez pružanja mogućnosti toj osobi da je se sasluša;

(d) ako i u mjeri u kojoj je u proturječju s kasnijom odlukom koja se odnosi na roditeljsku odgovornost donesenom u državi članici u kojoj se traži priznavanje;

(e) ako i u mjeri u kojoj je u proturječju s kasnijom odlukom koja se odnosi na roditeljsku odgovornost donesenom u drugoj državi članici ili državi nečlanici u kojoj dijete ima uobičajeno boravište, ako ta kasnija odluka ispunjava uvjete potrebne za njezino priznavanje u državi članici u kojoj se traži priznavanje; ili

(f) ako nije poštovan postupak utvrđen u članku 82.

2. Priznavanje odluke u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću može se odbiti ako je odluka donesena, a da djetetu koje je u stanju oblikovati svoje mišljenje nije pružena mogućnost da izrazi svoja mišljenja u skladu s člankom 21., osim u sljedećim slučajevima:

(a) postupak se odnosio samo na djetetovu imovinu i pod uvjetom da pružanje takve mogućnosti nije bilo potrebno s obzirom na predmet spora; ili

(b) postojali su ozbiljni razlozi, uzimajući posebno u obzir hitnost slučaja.

Analizirajte svoj spis uz ovaj propis u Lexiumu