Članak 59.
Zahtjev za odbijanje izvršenja
1. Postupak za podnošenje zahtjeva za odbijanje izvršenja, u mjeri u kojoj nije obuhvaćen ovom Uredbom, uređuje se pravom države članice izvršenja.
2. Podnositelj zahtjeva dostavlja tijelu nadležnom za izvršenje ili sudu presliku odluke te, ako je to primjenjivo i moguće, odgovarajuću potvrdu izdanu u skladu s člankom 36. ili 47.
3. Tijelo nadležno za izvršenje ili sud može, prema potrebi, zatražiti od podnositelja zahtjeva da dostavi prijevod ili transliteraciju, u skladu s člankom 91., prevodivog sadržaja rubrika za slobodan unos teksta odgovarajuće potvrde izdane u skladu s člankom 36. ili 47. u kojoj se navodi obveza koju treba izvršiti.
4. Ako tijelo nadležno za izvršenje ili sud ne može nastaviti s postupkom bez prijevoda ili transliteracije odluke, može zatražiti od podnositelja zahtjeva da dostavi takav prijevod ili transliteraciju u skladu s člankom 91.
5. Tijelo nadležno za izvršenje ili sud može osloboditi podnositelja zahtjeva obveze dostave pismena iz stavka 2. ako:
(a) ih već ima; ili
(b) smatra da nije razumno zahtijevati od podnositelja zahtjeva da ih dostavi.
U slučaju iz prvog podstavka točke (b) tijelo nadležno za izvršenje ili sud može zahtijevati od druge stranke da dostavi ta pismena.
6. Stranka koja traži odbijanje izvršenja odluke donesene u drugoj državi članici ne mora imati poštansku adresu u državi članici izvršenja. Ta stranka mora imati ovlaštenog zastupnika u državi članici izvršenja samo ako je takav zastupnik obvezan u skladu s pravom države članice izvršenja bez obzira na državljanstvo stranaka.