Uredba Vijeća (EU) 2019/1111

Uvodna izjava (43)

U svim predmetima koji se odnose na djecu, a posebno slučajevima međunarodne otmice djeteta, sudovi bi trebali razmotriti mogućnost postizanja rješenja posredovanjem i drugim prikladnim sredstvima, prema potrebi uz pomoć postojećih mreža i potpornih struktura za posredovanje u prekograničnim sporovima koji se odnose na roditeljsku odgovornost. Međutim, zbog takvih se nastojanja ne bi trebali pretjerano produljiti postupci povratka u skladu s Haškom konvencijom iz 1980. Osim toga, posredovanje ne mora uvijek biti prikladno, posebno u slučajevima nasilja u obitelji. Ako tijekom postupka povratka u skladu s Haškom konvencijom iz 1980. roditelji postignu sporazum o povratku djeteta ili o tome da se dijete ne vraća te ujedno o stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću, ovom bi se Uredbom trebalo pod određenim okolnostima omogućiti da se dogovore o tome da bi sud pred kojim je pokrenut postupak u skladu s Haškom konvencijom iz 1980. trebao biti nadležan za davanje obvezujućih pravnih učinaka njihovu sporazumu, bilo uključivanjem tog sporazuma u odluku, njegovim odobravanjem ili bilo kojim drugim načinom koji je predviđen u okviru nacionalnog prava i postupka. Države članice s koncentracijom nadležnosti trebale bi stoga razmotriti omogućivanje sudu pred kojim je pokrenut postupak povratka u skladu s Haškom konvencijom iz 1980. da izvršava i nadležnost o kojoj su se stranke dogovorile ili koju su prihvatile u skladu s ovom Uredbom u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću ako je tijekom tog postupka povratka postignut sporazum stranaka.

Analizirajte svoj spis uz ovaj propis u Lexiumu