Uredba Vijeća (EU) 2019/1111

Uvodna izjava (52)

Ako je stranka pokrenula postupak pred sudom koji je stvarno nadležan u vezi s pravom na skrb u roku od tri mjeseca od obavijesti o odluci kojom se odbija povratak djeteta u skladu s Haškom konvencijom iz 1980. ili ako je postupak za skrb već bio u tijeku pred tim sudom u trenutku primitka te odluke suda o odbijanju povratka djeteta, svaka odluka koja proizlazi iz tog postupka, a odnosi se na meritum prava na skrb te podrazumijeva povratak djeteta u tu državu članicu, trebala bi biti izvršiva u bilo kojoj drugoj državi članici u skladu s poglavljem IV. odjeljkom 2. ove Uredbe, bez potrebe za ikakvim posebnim postupkom i bez mogućnosti protivljenja njezinu priznavanju. To bi se trebalo primjenjivati osim ako i u mjeri u kojoj se utvrdi da je u proturječju s kasnijom odlukom koja se odnosi na roditeljsku odgovornost u pogledu istog djeteta, pod uvjetom da je za odluku o meritumu prava na skrb koja podrazumijeva povratak djeteta izdana potvrda za „povlaštene odluke”. Ako je postupak pokrenut pred sudom koji je stvarno nadležan u vezi s pravom na skrb nakon isteka tri mjeseca ili ako uvjeti za izdavanje potvrde za takve povlaštene odluke nisu ispunjeni, odluka o meritumu prava na skrb koja iz toga proizlazi trebala bi biti priznata i izvršena u drugim državama članicama u skladu s poglavljem IV. odjeljkom 1. ove Uredbe.

Analizirajte svoj spis uz ovaj propis u Lexiumu