Članak 21.
Nacionalni koordinacijski centri
1. Svaka država članica određuje, vodi i održava nacionalni koordinacijski centar koji koordinira i razmjenjuje informacije između svih tijela odgovornih za nadzor vanjskih granica na nacionalnoj razini te drugih nacionalnih koordinacijskih centara i Agencije. Svaka država članica obavješćuje Komisiju o osnivanju svojeg nacionalnog koordinacijskog centra, koja odmah o tome obavješćuje druge države članice i Agenciju.
2. Ne dovodeći u pitanje članak 13. i u okviru EUROSUR-a, nacionalni koordinacijski centar jedinstvena je kontaktna točka za razmjenu informacija i za suradnju s drugim nacionalnim koordinacijskim centrima i Agencijom.
3. Nacionalni koordinacijski centri:
(a) osiguravaju pravovremenu razmjenu informacija i pravovremenu suradnju između svih nacionalnih tijela odgovornih za nadzor vanjskih granica na nacionalnoj razini i drugih nacionalnih koordinacijskih centara i Agencije;
(b) osiguravaju pravovremenu razmjenu informacija s tijelima nadležnima za traganje i spašavanje, kazneni progon, azil i useljavanje te upravljaju širenjem relevantnih informacija na nacionalnoj razini;
(c) doprinose djelotvornom i učinkovitom upravljanju resursima i osobljem;
(d) uspostavljaju i održavaju nacionalne slike stanja u skladu s člankom 25.;
(e) podupiru koordiniranje, planiranje i provedbu nacionalnog nadzora državne granice;
(f) koordiniraju nacionalne sustave nadzora državne granice u skladu s nacionalnim pravom;
(g) doprinose redovitom mjerenju učinaka nacionalnog nadzora državne granice za potrebe ove Uredbe;
(h) koordiniraju operativne mjere s drugim državama članicama i trećim zemljama, ne dovodeći u pitanje nadležnosti Agencije i drugih država članica;
(i) razmjenjuju relevantne informacije s časnicima za vezu njihove države članice zaduženima za imigraciju, ako su imenovani, putem odgovarajućih struktura uspostavljenih na nacionalnoj razini, te tako doprinose europskoj slici stanja i podržavaju operacije nadzora državne granice;
(j) pod nadzorom nadležnih nacionalnih tijela doprinose sigurnosti informacija nacionalnih informacijskih sustava i informacijskih sustava Agencije.
4. Države članice mogu ovlastiti regionalna, lokalna, funkcionalna ili druga tijela koja mogu donositi operativne odluke za osiguravanje svjesnosti o stanju i sposobnosti reagiranja u njihovim odgovarajućim područjima nadležnosti, uključujući zadaće i nadležnosti iz stavka 3. točaka (c), (e) i (f).
5. Odluka države članice da dodijeli zadaće u skladu sa stavkom 4. ne utječe na sposobnost nacionalnog koordinacijskog centra za suradnju i razmjenu informacija s drugim nacionalnim koordinacijskim centrima i Agencijom.
6. U unaprijed definiranim slučajevima utvrđenima na nacionalnoj razini, nacionalni koordinacijski centar može ovlastiti tijelo iz stavka 4. za komunikaciju i razmjenu informacija s regionalnim tijelima ili nacionalnim koordinacijskim centrom druge države članice ili nadležnim tijelima treće zemlje pod uvjetom da to ovlašteno tijelo redovito obavješćuje vlastiti nacionalni koordinacijski centar o takvoj komunikaciji i razmjeni informacija.
7. Nacionalni koordinacijski centar radi 24 sata dnevno, sedam dana u tjednu.