Uvodna izjava (101)
Kako bi pravilno obavljala svoje zadaće u području vraćanja, uključujući pomoć državama članicama u pravilnoj provedbi postupaka vraćanja i uspješnom izvršavanju odluka o vraćanju, te kako bi olakšala operacije vraćanja, moguće je da Agencija treba trećim zemljama prenijeti osobne podatke vraćenika. Na treće zemlje vraćanja često se ne primjenjuju odluke o primjerenosti koje Komisija donosi na temelju članka 45. Uredbe (EU) 2016/679 ili na temelju članka 36. Direktive (EU) 2016/680 i one često nisu sklopile ili ne namjeravaju sklopiti sporazum o ponovnom prihvatu s Unijom ili drukčije osigurati odgovarajuće zaštitne mjere u smislu članka 48. Uredbe (EU) 2018/1725 ili u smislu nacionalnih odredaba kojima se prenosi članak 37. Direktive (EU) 2016/680. Međutim, unatoč opsežnim nastojanjima Unije u suradnji s glavnim zemljama podrijetla državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom koji podliježu obvezi vraćanja, nije uvijek moguće osigurati da te treće zemlje sustavno poštuju obvezu ponovnog prihvata vlastitih državljana utvrđenu međunarodnim pravom. Sporazumima o ponovnom prihvatu, koje sklapaju ili o kojima pregovaraju Unija ili države članice i kojima se utvrđuju odgovarajuće zaštitne mjere za osobne podatke, obuhvaćen je ograničen broj takvih trećih zemalja. Ako takvi sporazumi još ne postoje, Agencija bi trebala prenositi osobne podatke za potrebe olakšavanja Unijinih operacija vraćanja pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti utvrđeni u članku 50. stavku 1. točki (d) Uredbe (EU) 2018/1725.