Delegirana uredba Komisije (EU) 2019/2035

Prilog II

PROGRAM MIKROBIOLOŠKE KONTROLE U VALIONICAMA I PROGRAMI NADZIRANJA BOLESTI U OBJEKTIMA U KOJIMA SE DRŽI PERAD I U VALIONICAMA

DIO 1.

Program mikrobiološke kontrole u valionicama kako je navedeno u članku 7.

Program mikrobiološke kontrole za potrebe higijenskih kontrola uključuje sljedeće:

(a) uzorci iz okoliša moraju se prikupiti i bakteriološki pregledati;

(b) uzorci se moraju uzimati najmanje svakih šest tjedana, a svako uzorkovanje mora obuhvaćati 60 uzoraka.

DIO 2.

Programi nadziranja bolesti u valionicama kako je navedeno u članku 7. u objektima u kojima se drži perad kako je navedeno u članku 8.

1. Ciljevi programâ nadziranja bolesti

Dokazivanje da su jata iz odobrenih objekata u kojima se drži perad slobodna od uzročnika bolesti navedenih u točkama 2. i 3.

Programi nadziranja bolesti obuhvaćaju barem uzročnike bolesti i navedene držane vrste iz točke 2.

2. Nadziranje bolesti koje se odnosi na serotipove salmonele relevantne za zdravlje životinja

2.1. Identifikacija infekcije sljedećim uzročnicima:

(a) Salmonella Pullorum: koja obuhvaća bakteriju Salmonella enterica subsp. enterica serovar Gallinarum biokemijski varijetet (biovar) Pullorum;

(b) Salmonella Gallinarum: koja obuhvaća bakteriju Salmonella enterica subsp. enterica serovar Gallinarum biokemijski varijetet (biovar) Gallinarum;

(c) Salmonella arizonae: koja obuhvaća bakteriju Salmonella enterica subsp. arizonae serogrupe K (O18) arizonae.

2.2. Ciljane vrste peradi:

(a) za bakterije Salmonella Pullorum i Salmonella Gallinarum: Gallus gallus, Meleagris gallopavo, Numida meleagris, Coturnix coturnix, Phasianus colchicus, Perdix perdix, Anas spp;

(b) za bakteriju Salmonella arizonae: Meleagris gallopavo.

2.3. Pregledi:

Svako jato mora se klinički pregledati tijekom svakog razdoblja nesenja ili proizvodnje u najpovoljnijem trenutku za otkrivanje predmetne bolesti.

2.4. Matrica uzorkovanja:

(a) uzorci koji se moraju uzimati iz svakog jata u objektu u kojem se drži perad, prema potrebi, jesu sljedeći:

i. za serološko testiranje: krv;

ii. za bakteriološko testiranje:

— post mortem tkiva, posebno tkiva jetre, slezene, jajnika, jajovoda i ileocekalnog spoja;

— uzorci iz okoliša;

— brisovi iz kloake živih ptica, posebno onih koje izgledaju bolesno ili za koje je utvrđena visoka seropozitivnost;

(b) uzorci za bakteriološko testiranje koji se uzimaju u valionici:

i. pilići koji se ne izlegnu (tj. zameci uginuli u ljusci);

ii. slabije razvijeni jednodnevni pilići;

iii. mekonij pilića;

iv. paperje ili prašina iz valionikâ i sa zidova valionica.

2.5. Okvir i učestalost uzorkovanja:

(a) u objektu u kojem se drži perad:

i. uzorkovanje za bakterije Salmonella Pullorum i Salmonella Gallinarum:

Vrsta | Vrijeme uzorkovanja | Broj ptica koje se uzorkuju/broj uzoraka iz okoliša

Perad za rasplod | Perad za proizvodnju

Gallus gallus, Meleagris gallopavo, Numida meleagris, Coturnix coturnix, Phasianus colchicus, Perdix perdix i Anas spp | Na početku nesenja | Tijekom proizvodnje najmanje jednom godišnje | 60

ii. uzorkovanje za bakteriju Salmonella arizonae:

Vrsta | Vrijeme uzorkovanja | Broj ptica koje se uzorkuju/broj uzoraka iz okoliša

Perad za rasplod | Perad za proizvodnju

Meleagris gallopavo | Na početku nesenja | Tijekom proizvodnje najmanje jednom godišnje | 60

iii. broj ptica koje se uzorkuju u skladu s točkama i. i ii. nadležno tijelo može prilagoditi poznatoj prevalenciji infekcije u predmetnoj državi članici i učestalosti pojave bolesti u prošlosti u objektu. U svakom slučaju, uvijek se mora uzimati statistički značajan broj uzoraka za serološko/bakteriološko testiranje za otkrivanje infekcije;

(b) u valioniku se uzorci prikupljaju i pregledavaju najmanje svakih šest tjedana. To testiranje uključuje barem sljedeće:

i. jedan skupni uzorak paperja i mekonija pilića iz svakog valionika;

i

ii. uzorak:

— 10 slabije razvijenih jednodnevnih pilića i 10 pilića uginulih u ljusci iz svakog jata podrijetla prisutnog u valioniku na dan uzimanja uzoraka;

ili

— 20 slabije razvijenih jednodnevnih pilića iz svakog jata podrijetla prisutnog u valioniku na dan uzimanja uzoraka.

2.6. Obrada uzoraka i metode testiranja:

(a) prikupljeni uzorci moraju se podvrgnuti sljedećem:

i. serološkom testiranju(6):

ii. bakteriološkom testiranju kao alternativa ili nadopuna serološkom testiranju iz podtočke i.; međutim, uzorci za bakteriološko testiranje ne smiju se uzimati od peradi ili jaja koji su tretirani antimikrobnim lijekovima tijekom zadnja dva do tri tjedna prije testiranja;

(b) prikupljeni uzorci moraju se obraditi na sljedeći način:

i. izravno obogaćivanje u selenit-cistein bujonu za fekalne/mekonijske i crijevne uzorke ili drugim hranjivim podlogama koje su prikladne za uzorke kod kojih se očekuje konkurentska flora;

ii. neselektivno predobogaćivanje nakon kojeg slijedi selektivno obogaćivanje u Rappaport-Vassiliadis bujonu na bazi soje (RVS) ili Müller-Kauffmann tetrationat-novobiocin bujonu (MKTTn) za uzorke (kao što su zameci uginuli u ljusci) kod kojih se očekuje da će konkurentska flora biti minimalna;

iii. izravan namaz tkiva uzetog u aseptičkim uvjetima na minimalno selektivni agar, kao što je MacConkey agar;

iv. Salmonella Pullorum i Salmonella Gallinarum ne razvijaju se dobro u modificiranoj polukrutoj hranjivoj podlozi Rappaport Vassiliadis (MSRV) koja se u Uniji upotrebljava za praćenje zoonotske bakterije Salmonella spp., no prikladna je za bakteriju Salmonella arizonae;

v. tehnikama otkrivanja moraju se moći razlikovati serološke reakcije na infekcije bakterijama Salmonella Pullorum i Salmonella Gallinarum od seroloških reakcija koje nastaju zbog upotrebe cjepiva protiv bakterije Salmonella Enteritidis, u slučajevima kada je to cjepivo upotrijebljeno(7). Takva se cjepiva zato ne smiju upotrebljavati ako se provodi serološko praćenje. Ako se provelo to cijepljenje, mora se provesti bakteriološko testiranje, međutim upotrijebljenom potvrdnom metodom mora se moći uspostaviti razlika između sojeva živog cjepiva i terenskih sojeva.

2.7. Rezultati:

Jato se smatra pozitivnim ako se, nakon pozitivnih rezultata testiranja provedenog u skladu s točkama od 2.3. do 2.6., drugim testiranjem odgovarajuće vrste potvrdi infekcija uzročnicima bolesti.

3. Nadziranje bolesti koje se odnosi na bakteriju Mycoplasma spp. relevantnu za perad:

3.1. Identifikacija infekcije sljedećim uzročnicima:

(a) bakterijom Mycoplasma gallisepticum;

(b) bakterijom Mycoplasma meleagridis.

3.2. Ciljane vrste:

(a) za Mycoplasma gallisepticum: Gallus gallus, Meleagris gallopavo;

(b) za Mycoplasma meleagridis: Meleagris gallopavo.

3.3. Pregledi:

Svako jato mora se klinički pregledati tijekom svakog razdoblja nesenja ili proizvodnje u najpovoljnijem trenutku za otkrivanje predmetne bolesti.

3.4. Matrica uzorkovanja:

Uzorci koji se uzimaju iz svakog jata u objektu u kojem se drži perad, prema potrebi, su sljedeći:

(a) krv;

(b) sperma;

(c) brisovi iz dušnika, nazalnih šupljina ili kloake;

(d) post mortem tkiva, posebno zračnih vrećica jednodnevnih pilića s lezijama;

(e) posebno za otkrivanje bakterije Mycoplasma meleagridis, jajovod i penis pura.

3.5. Okvir i učestalost uzorkovanja:

(a) uzorkovanje za bakteriju Mycoplasma gallisepticum:

Vrsta | Vrijeme uzorkovanja | Broj ptica koje se uzorkuju

Perad za rasplod | Perad za proizvodnju

Gallus gallus | u dobi od 16 tjedanana početku nesenjai zatim svakih 90 dana | Tijekom proizvodnje svakih 90 dana | 606060

Meleagris gallopavo | u dobi od 20 tjedanana početku nesenjai zatim svakih 90 dana | Tijekom proizvodnje svakih 90 dana | 606060

(b) uzorkovanje za bakteriju Mycoplasma meleagridis:

Vrsta | Vrijeme uzorkovanja | Broj ptica koje se uzorkuju

Perad za rasplod | Perad za proizvodnju

Meleagris gallopavo | — u dobi od 20 tjedana— na početku nesenja— i zatim svakih 90 dana | Tijekom proizvodnje svakih 90 dana | — 60— 60— 60

(c) broj ptica koje se uzorkuju u skladu s točkama (a) i (b) nadležno tijelo može prilagoditi poznatoj prevalenciji infekcije u predmetnoj državi članici i učestalosti pojave bolesti u prošlosti u objektu. U svakom slučaju, uvijek se moraju uzimati statistički značajni brojevi uzoraka za serološko/bakteriološko testiranje.

3.6. Pregledi, uzorkovanje i metode testiranja:

Testiranje na prisutnost infekcije serološkim, bakteriološkim i molekularnim testovima mora se provoditi na temelju validiranih metoda koje je priznalo nadležno tijelo.

3.7. Rezultati:

Jato se smatra pozitivnim ako se, nakon pozitivnih rezultata testiranja provedenog u skladu s točkama od 3.3. do 3.6., drugim testiranjem odgovarajuće vrste potvrdi infekcija uzročnicima bolesti.

DIO 3.

Dodatne informacije o dijagnostičkim tehnikama

Laboratoriji koje je nadležno tijelo odredilo za provedbu testiranja u skladu s dijelovima 1. i 2. ovog Priloga mogu pronaći detaljniji opis dijagnostičkih tehnika u Priručniku o dijagnostičkim testovima i cjepivima za kopnene životinje Svjetske organizacije za zdravlje životinja (OIE), izdanje 2018.

Analizirajte svoj spis uz ovaj propis u Lexiumu