Uredba (EU) 2019/2160

Europskog Parlamenta I Vijeća od 27. studenoga 2019. o izmjeni Uredbe (EU) br. 575/2013 u pogledu izloženosti u obliku pokrivenih obveznica

Izvornik u Službenom listu EU

Pročišćeni tekst na dan 17. studenoga 2026.

Uvodna izjava (1)

Člankom 129. Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća(4) dodjeljuje se povlašteni tretman pokrivenim obveznicama pod određenim uvjetima. U Direktivi (EU) 2019/2162 Europskog parlamenta i Vijeća(5) određuju se bitni elementi pokrivenih obveznica i propisuje zajednička definicija pokrivenih obveznica.

Uvodna izjava (2)

Komisija je 20. prosinca 2013. zatražila da europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo) („EBA”), osnovano Uredbom (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća(6), da mišljenje o primjerenosti pondera rizika za pokrivene obveznice koji su utvrđeni u članku 129. Uredbe (EU) br. 575/2013. Prema mišljenju EBA-e od 1. srpnja 2014. povlašteni tretman pondera rizika predviđen u Uredbi (EU) br. 575/2013 predstavlja, u načelu, prikladni bonitetni tretman. Međutim, EBA je predložila da se dodatno razmotri nadopuna zahtjevâ za prihvatljivost za povlašteni tretmana pondera rizika kako bi se barem obuhvatila pitanja smanjenja likvidnosnog rizika i veće razine kolateralizacije, uloge nadležnih tijela i daljnjeg razvoja postojećih zahtjeva za objavljivanje informacija ulagateljima.

Uvodna izjava (3)

S obzirom na mišljenje EBA-e, primjereno je donijeti dodatne zahtjeve za pokrivene obveznice te time poboljšati kvalitetu pokrivenih obveznica na koje se može primijeniti povlašteni kapitalni tretman u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013.

Uvodna izjava (4)

Nadležna tijela mogu primijeniti djelomično izuzeće od primjene zahtjeva da izloženosti prema kreditnim institucijama u okviru skupa za pokriće moraju ispunjavati uvjete za 1. stupanj kreditne kvalitete i umjesto toga dopustiti da izloženosti do najviše 10 % nominalnog iznosa nepodmirenih obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica institucije izdavateljice ispunjavaju uvjete za 2. stupanj kreditne kvalitete. Međutim, takvo djelomično izuzeće primjenjuju se tek nakon prethodnog savjetovanja s EBA-om i samo ako se u dotičnim državama članicama mogu dokumentirati značajni potencijalni problemi s koncentracijom zbog zahtjeva za primjenu 1. stupnja kreditne kvalitete. Budući da je u većini država članica, kako u onima u europodručju tako i u onima izvan njega, sve teže ispunjavati zahtjeve da izloženosti moraju ispunjavati uvjete za 1. stupanj kreditne kvalitete koju dodjeljuju vanjske institucije za procjenu rizika, države članice u kojima se nalaze najveća tržišta pokrivenih obveznica smatrale su da je potrebna primjena takvog djelomičnog izuzeća. Kako bi se pojednostavnila upotreba izloženosti prema kreditnim institucijama kao kolaterala za pokrivene obveznice i pokušali riješiti potencijalni problemi s koncentracijom, potrebno je izmijeniti Uredbu (EU) br. 575/2013 utvrđivanjem pravila kojim se dopušta da izloženosti kreditnih institucija do najviše 10 % nominalnog iznosa nepodmirenih obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica institucije izdavateljice ispunjavaju uvjete za 2. stupanj kreditne kvalitete umjesto uvjeta za 1. stupanj kreditne kvalitete, a da pritom ne postoji zahtjev za savjetovanjem s EBA-om. Potrebno je omogućiti upotrebu uvjeta za 3. stupanj kreditne kvalitete za kratkoročne depozite i za izvedenice u određenim državama članicama u slučajevima u kojima bi ispunjavanje zahtjeva za 1. ili 2. stupanj kreditne kvalitete bilo prezahtjevno. Nadležna tijela imenovana u skladu s Direktivom (EU) 2019/2162 trebala bi, nakon savjetovanja s EBA-om, moći dozvoliti upotrebu uvjeta za 3. stupanj kreditne kvalitete za ugovore o izvedenicama kako bi se pokušali riješiti potencijalni problemi s koncentracijom.

Uvodna izjava (5)

Krediti osigurani nadređenim tranšama koje su izdali francuski fondovi Fonds Communs de Titrisation ili ekvivalentni subjekti koji sekuritiziraju izloženosti osigurane stambenim nekretninama ili poslovnim nekretninama smatraju se prihvatljivom imovinom koja se može upotrijebiti kao kolateral za pokrivene obveznice za najviše 10 % nominalnog iznosa nepodmirenih obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica („prag od 10 %”). Međutim, člankom 496. Uredbe (EU) br. 575/2013 dopušta se nadležnim tijelima da primijene izuzeće od praga od 10 %. Nadalje, člankom 503. stavkom 4. te uredbe zahtijeva se od Komisije da preispituje primjerenost odstupanja kojim se nadležnim tijelima dopušta da izuzmu od primjene prag od 10 %. Komisija je 22. prosinca 2013. od EBA-e zatražila da joj dostavi mišljenje o tom pitanju. EBA je u svojem mišljenju navela da bi upotreba nadređenih tranši koje su izdali francuski fondovi Fonds Communs de Titrisation ili ekvivalentni subjekti koji sekuritiziraju izloženosti osigurane stambenim nekretninama ili poslovnim nekretninama otvorila bonitetna pitanja zbog dvostruke razine strukture programa pokrivenih obveznica osiguranih sekuritizacijskim tranšama te bi time uzrokovala nedovoljnu transparentnost u pogledu kreditne kvalitete skupa za pokriće. Stoga je EBA preporučila da se nakon 31. prosinca 2017. ukine odstupanje od praga od 10 % za nadređene tranše koje je trenutačno predviđeno u članku 496. te uredbe.

Uvodna izjava (6)

Uključivanje u skup za pokriće vrijednosnih papira osiguranih hipotekom na stambenu ili poslovnu nekretninu dopušteno je samo u ograničenom broju nacionalnih okvira za pokrivene obveznice. Takve se strukture sve rjeđe upotrebljavaju i smatra se da uzrokuju nepotrebnu složenost programa pokrivenih obveznica. Stoga je primjereno potpuno ukinuti upotrebu takvih struktura kao prihvatljive imovine.

Uvodna izjava (7)

Pokrivene obveznice izdane u okviru struktura za unutargrupne udružene pokrivene obveznice koje su usklađene s Uredbom (EU) br. 575/2013 također su se upotrebljavale kao priznati kolateral. Strukture za unutargrupne udružene pokrivene obveznice ne predstavljaju dodatne rizike s bonitetnog stajališta jer ne uzrokuju iste probleme u vezi sa složenosti kao upotreba kredita osiguranih nadređenim tranšama koje su izdali francuski fondovi Fonds Communs de Titrisation ili ekvivalentni subjekti koji sekuritiziraju izloženosti osigurane stambenim nekretninama ili poslovnim nekretninama. Prema mišljenju EBA-a kolateralizaciju pokrivenih obveznica strukturama za unutagrupne udružene obveznice trebalo bi dopustiti bez ograničenja koja se odnose na iznos nepodmirenih obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica kreditne institucije izdavateljice. Zahtjev za primjenom ograničenja od 15 % ili 10 % u odnosu na izloženosti prema kreditnim institucijama u strukturama za unutargrupne udružene pokrivene obveznice trebalo bi stoga ukinuti. Te strukture za unutargrupne udružene pokrivene obveznice uređene su Direktivom (EU) 2019/2162.

Uvodna izjava (8)

Načela vrednovanja nekretnina kojima su osigurane pokrivene obveznice primjenjuju se na pokrivene obveznice kako bi te obveznice ispunile zahtjeve za povlašteni tretman. Zahtjevi za prihvatljivost imovine koja služi kao kolateral za pokrivene obveznice odnose se na opća obilježja kvalitete kojima se osigurava robusnost skupa za pokriće i stoga bi ih trebalo utvrditi u Direktivi (EU) 2019/2162. U skladu s time, u toj bi direktivi trebalo utvrditi odredbe o metodologiji vrednovanja, a regulatorni tehnički standardi o procjeni hipotekarne vrijednosti ne bi se trebali primjenjivati na te kriterije prihvatljivosti pokrivenih obveznica.

Uvodna izjava (9)

Ograničenja omjera kredita i vrijednosti nekretnine (loan-to-value limits) potrebna su kako bi se osigurala kreditna kvaliteta pokrivenih obveznica. Člankom 129. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 575/2013 utvrđuju se ograničenja omjera kredita i vrijednosti nekretnine za hipotekarnu imovinu i založna prava na brodovima, no ne utvrđuje se način na koji se ta ograničenja moraju primjenjivati. To bi moglo dovesti do nesigurnosti. Ograničenja omjera kredita i vrijednosti nekretnine trebala bi se primjenjivati kao umjerena ograničenja pokrića. To znači da se, iako visina odnosnog kredita nije ograničena, takav kredit može upotrijebiti kao kolateral samo u okviru ograničenja omjera kredita i vrijednosti nekretnine koja se primjenjuju na imovinu. Ograničenjima omjera kredita i vrijednosti nekretnine utvrđuje se postotni dio kredita koji pridonosi ispunjenju zahtjeva za pokriće obveza. Stoga je primjereno utvrditi da se ograničenjima omjera kredita i vrijednosti nekretnine utvrđuje dio kredita koji pridonosi pokriću pokrivene obveznice.

Uvodna izjava (10)

Radi veće jasnoće tijekom cijelog razdoblja trajanja kredita trebalo bi primjenjivati ograničenja omjera kredita i vrijednosti nekretnine. Postojeća ograničenja omjera kredita i vrijednosti nekretnine ne bi se trebala mijenjati, već bi i dalje trebala iznositi 80 % vrijednosti stambene nekretnine za kredite osigurane stambenim nekretninama, 60 % vrijednosti poslovne nekretnine za kredite osigurane poslovnim nekretninama uz mogućnost povećanja na 70 % te vrijednosti i 60 % vrijednosti brodova. Poslovne nekretnine u skladu s općim poimanjem te vrste nekretnina trebalo bi razumjeti kao „nestambene nekretnine”, između ostalog i onda kada su u vlasništvu neprofitnih organizacija.

Uvodna izjava (11)

Kako bi se dodatno poboljšala kvaliteta pokrivenih obveznica na koje se primjenjuje povlašteni tretman, taj bi povlašteni tretman trebao podlijegati minimalnom stupnju veće razine kolateralizacije, odnosno stupnju kolaterala koji premašuje zahtjeve za pokrivenost iz Direktive (EU) 2019/2162. Takvim bi se zahtjevom ublažili najrelevantniji rizici koji se pojavljuju u slučaju insolventnosti ili sanacije izdavatelja. Odluka pojedine države članice o primjeni višeg minimalnog stupnja veće razine kolateralizacije za pokrivene obveznice koje izdaju kreditne institucije smještene na njezinu državnom području ne bi smjela spriječiti kreditne institucije da ulažu u druge pokrivene obveznice s nižim minimalnim stupnjem veće razine kolateralizacije koja je u skladu s ovom Uredbom te da imaju koristi od tih odredaba.

Uvodna izjava (12)

Kreditnim institucijama koje ulažu u pokrivene obveznice moraju se barem na polugodišnjoj osnovi pružati određene informacije o tim pokrivenim obveznicama. Zahtjevi za transparentnost neophodan su aspekt pokrivenih obveznica kojim se osigurava jedinstvena razina objave informacija te se ulagateljima omogućuje provedba potrebne procjene rizika i poboljšavaju se usporedivost, transparentnost i stabilnost tržišta. Stoga je primjereno osigurati da se zahtjevi za transparentnost primjenjuju na sve pokrivene obveznice utvrđivanjem tih zahtjeva u Direktivi (EU) 2019/2162. U skladu s time takve zahtjeve trebalo bi ukloniti iz Uredbe (EU) br. 575/2013.

Uvodna izjava (13)

Pokrivene obveznice instrumenti su dugoročnog financiranja i stoga se izdaju s planiranim rokom dospijeća od više godina. Stoga je potrebno osigurati da se ovom Uredbom ne utječe na pokrivene obveznice izdane prije 31. prosinca 2007. ili prije 8. srpnja 2022. Kako bi se ostvario taj cilj, na pokrivene obveznice izdane prije 31. prosinca 2007. trebalo bi se nastaviti primjenjivati izuzeće od zahtjeva utvrđenih Uredbom (EU) br. 575/2013 koji se odnose na prihvatljivu imovinu, veću razinu kolateralizacije i zamjensku imovinu. Nadalje, na ostale pokrivene obveznice koje su u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013 i koje su izdane prije 8. srpnja 2022. trebalo bi se primjenjivati izuzeće od zahtjeva u pogledu veće razine kolateralizacije i zamjenske imovine i te bi pokrivene obveznice do svojeg roka dospijeća trebale i dalje biti prihvatljive za primjenu povlaštenog tretmana utvrđenog u toj uredbi.

Uvodna izjava (14)

Ova Uredba trebala bi se primjenjivati zajedno s odredbama nacionalnog prava kojima se prenosi Direktiva (EU) 2019/2162. Kako bi se osigurala usklađena primjena novog okvira o utvrđivanju strukturnih obilježja izdavanja pokrivenih obveznica i izmijenjenih zahtjeva za povlašteni tretman, primjenu ove Uredbe trebalo bi odgoditi sve do datuma od kojeg države članice moraju primjenjivati odredbe nacionalnog prava kojima se prenosi ta direktiva.

Uvodna izjava (15)

Uredbu (EU) br. 575/2013 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

Stupanje na snagu i primjena

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 8. srpnja 2022.

Analizirajte svoj spis uz ovaj propis u Lexiumu