Uvodna izjava (11)
Stavljanje na raspolaganje financijskih proizvoda kojima se nastoje ostvariti okolišno održivi ciljevi djelotvoran je način usmjeravanja privatnih ulaganja u održive djelatnosti. Zahtjevima u pogledu stavljanja financijskih proizvoda ili korporativnih obveznica na tržište kao okolišno održivih ulaganja, uključujući zahtjeve država članica i Unije na temelju kojih se sudionicima na financijskim tržištima i izdavateljima dopušta uporaba nacionalnih oznaka, želi se povećati povjerenje ulagatelja i razina svijesti o učinku tih financijskih proizvoda ili korporativnih obveznica na okoliš, osigurati vidljivost te riješiti bojazni u vezi s „manipulativnim zelenim marketingom”. U kontekstu ove Uredbe, manipulativni zeleni marketing odnosi se na praksu stjecanja nepoštene konkurentske prednosti stavljanjem na tržište financijskog proizvoda kao okolišno prihvatljivog iako zapravo osnovni okolišni standardi nisu ispunjeni. Samo u nekoliko država članica trenutačno postoje sustavi označivanja. Ti se postojeći sustavi temelje na različitim sustavima klasifikacije okolišno održivih gospodarskih djelatnosti. S obzirom na političke obveze na temelju Pariškog sporazuma i na razini Unije, vjerojatno je da će sve više država članica uspostavljati sustave označivanja ili nametati druge zahtjeve za sudionike na financijskim tržištima ili izdavatelje u pogledu promicanja financijskih proizvoda ili korporativnih obveznica kao okolišno održivih. U takvim bi slučajevima države članice za potrebe određivanja ulaganja koja se mogu smatrati održivima rabile vlastite nacionalne sustave klasifikacije. Ako bi se u takvim nacionalnim sustavima označivanja ili zahtjevima u pogledu označivanja koristili različiti kriteriji za određivanje gospodarskih djelatnosti koje se mogu smatrati okolišno održivima, ulagatelje bi se odvratilo od prekograničnih ulaganja zbog poteškoća pri uspoređivanju različitih mogućnosti za ulaganja. Osim toga, gospodarski subjekti koji žele privući ulaganja iz cijele Unije morali bi u različitim državama članicama ispuniti različite kriterije kako bi se njihove djelatnosti smatrale okolišno održivima. Stoga bi se zbog nedostatka jedinstvenih kriterija povećali troškovi i znatno destimulirao pristup gospodarskih subjekata prekograničnim tržištima kapitala za potrebe održivog ulaganja.