Članak 3.
Izravno slanje zahtjeva između sudova
1. Zahtjeve iz članka 1. stavka 1. točke (a) šalje sud pred kojim je postupak započet ili predviđen („sud podnositelj zahtjeva”), izravno nadležnom sudu druge države članice („sud primatelj zahtjeva”), za izvođenje dokaza.
2. Svaka država članica sastavlja popis sudova nadležnih za izvođenje dokaza u skladu s ovom Uredbom. U popisu se navodi mjesna i, ako je primjenjivo, posebna nadležnost tih sudova.