Članak 6.
Jezik
Zahtjevi i obavijesti koji se podnose na temelju ove Uredbe sastavljaju se na službenom jeziku države članice primateljice zahtjeva ili, ako postoji više službenih jezika u toj državi članici, na službenom jeziku ili jednom od službenih jezika mjesta u kojemu se zahtijevano izvođenje dokaza treba obaviti, ili na drugom jeziku za koji je država članica navela da će ga prihvatiti.
Svaka država članica Komisiji priopćuje bilo koji službeni jezik Unije, osim svojeg, na kojem se mogu popuniti obrasci iz Priloga I.