Direktiva Vijeća (EU) 2021/514

Direktiva Vijeća (EU) 2021/514 od 22. ožujka 2021. o izmjeni Direktive 2011/16/EU o administrativnoj suradnji u području oporezivanja

Izvornik u Službenom listu EU

Pročišćeni tekst na dan 17. studenoga 2026.

Uvodna izjava (1)

Posljednjih je godina donesen niz izmjena Direktive Vijeća 2011/16/EU(3) kako bi se uzele u obzir nove inicijative Unije u području porezne transparentnosti. Tim su izmjenama većinom uvedene obveze izvješćivanja, nakon kojih slijedi priopćavanje drugim državama članicama, u vezi s računima, prethodnim poreznim mišljenjima s prekograničnim učinkom i prethodnim sporazumima o transfernim cijenama, izvješćima po zemljama i prekograničnim aranžmanima o kojima se izvješćuje. Tim je izmjenama tako prošireno područje primjene automatske razmjene informacija. Porezna tijela država članica sada imaju na raspolaganju širi skup alata za suradnju pri otkrivanju i suzbijanju različitih oblika porezne prijevare, utaje poreza i izbjegavanja plaćanja poreza.

Uvodna izjava (2)

Komisija je posljednjih godina pratila primjenu te je 2019. dovršila evaluaciju Direktive 2011/16/EU. Iako su uvedena znatna poboljšanja u području automatske razmjene informacija, potrebno je još poboljšati odredbe koje se odnose na sve oblike razmjene informacija i administrativne suradnje.

Uvodna izjava (3)

Na temelju članka 5. Direktive 2011/16/EU, na zahtjev tijela koje podnosi zahtjev tijelo koje prima zahtjev dostavlja sve informacije koje posjeduje ili koje je prikupilo kao rezultat upravnih istraga, a koje su predvidivo relevantne za primjenu i izvršenje nacionalnih poreznih zakona država članica koji su obuhvaćeni područjem primjene te direktive. Kako bi se osigurala djelotvorna razmjena informacija i spriječila neopravdana odbijanja zahtjeva te kako bi se osigurala pravna sigurnost za porezne uprave i porezne obveznike, trebalo bi jasno definirati i kodificirati međunarodno dogovoreni standard predvidive relevantnosti.

Uvodna izjava (4)

Ponekad postoji potreba za rješavanjem zahtjeva za informacijama koji se odnose na skupine poreznih obveznika koje nije moguće pojedinačno identificirati, a predvidiva relevantnost zatraženih informacija može se opisati samo na osnovi zajedničkog skupa obilježja. Uzimajući to u obzir, porezne uprave trebale bi nastaviti rabiti skupne zahtjeve za informacijama na temelju jasnog pravnog okvira.

Uvodna izjava (5)

Važno je da države članice razmjenjuju informacije o dohotku ostvarenom od intelektualnog vlasništva jer se u tom području gospodarstva zbog vrlo mobilne temeljne imovine mogu pojaviti aranžmani o premještanju dobiti. Stoga bi licencije kako su definirane u članku 2. točki (b) Direktive Vijeća 2003/49/EZ(4) trebalo uključiti u kategorije dohotka koje podliježu obveznoj automatskoj razmjeni informacija s ciljem jačanja borbe protiv porezne prijevare, utaje poreza i izbjegavanja plaćanja poreza. Države članice trebale bi uložiti sve moguće i razumne napore kako bi se porezni identifikacijski broj (PIB) rezidenata koje izdaje država članica rezidentnosti uključio u priopćavanje kategorija dohotka i kapitala koje podliježu obveznoj automatskoj razmjeni informacija.

Uvodna izjava (6)

Posljednjih godina gospodarstvo se brzo digitalizira. Zato se javlja sve veći broj složenih situacija povezanih s poreznom prijevarom, utajom poreza i izbjegavanjem plaćanja poreza. Prekogranična dimenzija usluga koje se nude uporabom operatera platformi stvorila je složeno okružje koje može biti izazov za provedbu poreznih pravila i osiguravanje ispunjavanja poreznih obveza. Ispunjavanje poreznih obveza nije dostatno, a vrijednost neprijavljenog dohotka je znatna. Porezne uprave država članica nemaju dovoljno informacija za točnu procjenu i kontrolu bruto dohotka ostvarenog u njihovoj zemlji od komercijalnih aktivnosti koje se obavljaju uz posredovanje digitalnih platformi. To je posebno problematično kada dohodak ili oporezivi iznos prolazi preko digitalnih platformi uspostavljenih u drugim jurisdikcijama.

Uvodna izjava (7)

Porezne uprave često traže informacije od operatera platformi. Time se stvaraju znatni administrativni troškovi i troškovi usklađivanja za operatere platformi. Neke države članice istodobno su uvele jednostranu obvezu izvješćivanja, što za operatere platformi stvara dodatno administrativno opterećenje jer se moraju uskladiti s brojnim nacionalnim standardima za izvješćivanje. Stoga je od ključne važnosti da se uvede standardizirani zahtjev za izvješćivanje koji bi se primjenjivo na unutarnjem tržištu.

Uvodna izjava (8)

Budući da većina dohotka ili oporezivih iznosa prodavateljâ na digitalnim platformama prelazi preko granica, izvješćivanjem o informacijama o relevantnoj aktivnosti ostvarili bi se dodatni pozitivni rezultati ako bi se te informacije priopćavale i državama članicama u kojima bi se ostvareni dohodak mogao oporezivati. Automatska razmjena informacija među poreznim tijelima posebice je ključna za pružanje potrebnih informacija tim poreznim tijelima kako bi na odgovarajući način mogla procijeniti poreze na dohodak i porez na dodanu vrijednost (PDV) koje treba platiti.

Uvodna izjava (9)

Kako bi se osiguralo pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta, pravila o izvješćivanju trebala bi biti učinkovita i jednostavna. Priznajući poteškoće u otkrivanju oporezivih događaja koji nastaju pri obavljanju komercijalne aktivnosti posredstvom digitalnih platformi i uzimajući u obzir dodatno administrativno opterećenje s kojim bi se porezne uprave suočile u tim slučajevima, nužno je operaterima platformi odrediti obvezu izvješćivanja. Operateri platformi u boljem su položaju za prikupljanje i provjeru potrebnih informacija o svim prodavateljima koji djeluju na određenoj digitalnoj platformi i rabe tu platformu.

Uvodna izjava (10)

Obveza izvješćivanja trebala bi obuhvaćati i prekogranične aktivnosti i aktivnosti koje nisu prekogranične prirode kako bi se osigurala djelotvorna pravila o izvješćivanju, pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta, jednaki uvjeti i načelo nediskriminacije. Usto, takvom primjenom pravila o izvješćivanju smanjilo bi se administrativno opterećenje digitalnih platformi.

Uvodna izjava (11)

Budući da pojedinci i subjekti opsežno rabe digitalne platforme za obavljanje komercijalnih aktivnosti, od ključne je važnosti osigurati da se obveza izvješćivanja primjenjuje neovisno o pravnoj prirodi prodavatelja. Međutim, trebalo bi predvidjeti iznimku za tijela javne vlasti, na koja se obveza izvješćivanja ne bi trebala primjenjivati.

Uvodna izjava (12)

Zahvaljujući izvješćivanju o dohotku ostvarenom obavljanjem takvih aktivnosti porezne uprave trebale bi dobiti sveobuhvatne informacije potrebne za točno utvrđivanje poreza na dohodak koji treba platiti.

Uvodna izjava (13)

Radi pojednostavnjenja i ublažavanja troškova usklađivanja, bilo bi razumno od operatera platformi tražiti da u samo jednoj državi članici izvješćuju o dohotku koji su prodavatelji ostvarili uporabom digitalne platforme.

Uvodna izjava (14)

S obzirom na prirodu i fleksibilnost digitalnih platformi, obvezu izvješćivanja trebalo bi proširiti i na operatere platformi koji obavljaju komercijalnu aktivnost u Uniji, ali u državi članici nisu rezidenti u svrhu oporezivanja, nisu u njoj osnovani niti se tamo njima upravlja te u toj državi članici nemaju stalnu poslovnu jedinicu („strani operateri platformi”). Time bi se osigurali jednaki uvjeti među svim digitalnim platformama i spriječilo nepošteno tržišno natjecanje. Kako bi se omogućilo postizanje tog cilja, strani operateri platformi trebali bi imati obvezu registracije i izvješćivanja u samo jednoj državi članici za potrebe djelovanja na unutarnjem tržištu. Nakon opoziva registracije stranog operatera platforme, države članice trebale bi osigurati da je taj strani operater platforme pri ponovnoj registraciji u Uniji dužan dotičnoj državi članici pružiti odgovarajuća jamstva, kao što su izjave pod prisegom ili sigurnosni depoziti.

Uvodna izjava (15)

Neovisno o tome, primjereno je propisati mjere kojima bi se smanjilo administrativno opterećenje za strane operatere platformi i porezna tijela država članica, u slučajevima u kojima postoje odgovarajući aranžmani, kojima se osigurava razmjena jednakovrijednih informacija između jurisdikcije izvan Unije i države članice. U tim bi slučajevima operatere platformi koji su izvješćivali u jurisdikciji izvan Unije bilo primjereno rasteretiti od obveze izvješćivanja u državi članici u mjeri u kojoj se informacije koje je primila država članica odnose na aktivnosti u području primjene ove Direktive i ako su te informacije jednakovrijedne informacijama koje se zahtijevaju u okviru pravila o izvješćivanju utvrđenih u ovoj Direktivi. Kako bi se potaknula administrativna suradnja u tom području s jurisdikcijama izvan Unije i prepoznala potreba za fleksibilnošću u pregovorima o sporazumima između država članica i jurisdikcija izvan Unije, ovom bi se Direktivom kvalificiranim operaterima platformi iz jurisdikcije izvan Unije trebalo omogućiti da jedino poreznu upravu jurisdikcije izvan Unije izvješćuju o jednakovrijednim informacijama o prodavateljima o kojima se izvješćuje, koja bi zatim te informacije poslala poreznim upravama država članica. Taj bi mehanizam trebalo omogućiti kad god je to primjereno kako bi se spriječilo višestruko izvješćivanje i prosljeđivanje jednakovrijednih informacija.

Uvodna izjava (16)

S obzirom na činjenicu da se porezna tijela diljem svijeta suočavaju s izazovima povezanima sa sve većim gospodarstvom digitalnih platformi, Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) razvila Ogledna pravila za izvješćivanje koje provode operateri platformi u pogledu prodavatelja u ekonomiji dijeljenja („sharing economy”) i ekonomiji honorarnih poslova („gig economy”)(„Ogledna pravila”). Zbog raširenosti prekograničnih aktivnosti koje provode digitalne platforme i prodavatelji koji su na njima aktivni može se razumno očekivati da će jurisdikcije izvan Unije imati dovoljno poticaja da slijede vodeći primjer Unije te uvedu prikupljanje informacija i uzajamnu automatsku razmjenu informacija o prodavateljima o kojima se izvješćuje u skladu s Oglednim pravilima. Iako to nije istovjetno području primjene ove Direktive u smislu prodavatelja o kojima se izvješćuje i digitalnih platformi putem kojih se o informacijama mora izvješćivati, očekuje se da će se Oglednim pravilima predvidjeti izvješćivanje o jednakovrijednim informacijama u vezi s relevantnim aktivnostima koje su obuhvaćene područjem primjene i ove Direktive i Oglednih pravila, a ta bi se područja primjene mogla dodatno proširiti kako bi se njima obuhvatile dodatne relevantne aktivnosti.

Uvodna izjava (17)

Radi osiguravanja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Direktive, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća(5). Konkretnije, Komisija bi provedbenim aktima trebala utvrditi jesu li informacije koje je potrebno razmijeniti na temelju sporazuma između nadležnih tijela države članice i jurisdikcije izvan Unije jednakovrijedne onima navedenima u ovoj Direktivi. Budući da sklapanje sporazumâ o administrativnoj suradnji u području oporezivanja s jurisdikcijama izvan Unije ostaje u nadležnosti država članica, djelovanje Komisije moglo bi se pokrenuti i na zahtjev države članice. Tim bi se administrativnim postupkom, bez mijenjanja područja primjene i uvjetâ ove Direktive, trebala pružiti pravna sigurnost u pogledu korelacije između obveza koje proizlaze iz ove Direktive i svih sporazuma o razmjeni informacija koje države članice mogu imati s jurisdikcijama izvan Unije. U tu je svrhu potrebno da se, na zahtjev države članice koji prethodi predviđenom sklapanju takvog sporazuma, također može utvrditi jednakovrijednost. Ako se razmjena takvih informacija temelji na multilateralnom instrumentu, odluku o jednakovrijednosti trebalo bi donijeti u odnosu na cijeli relevantni okvir obuhvaćen takvim instrumentom. Unatoč tomu, trebalo bi i dalje biti moguće donijeti odluku o jednakovrijednosti, prema potrebi, u pogledu bilateralnog instrumenta ili odnosa razmjene s pojedinačnom jurisdikcijom izvan Unije.

Uvodna izjava (18)

Radi sprječavanja porezne prijevare, utaje poreza i izbjegavanja plaćanja poreza, primjereno je da izvješćivanje o komercijalnoj aktivnosti uključuje najam nekretnina, osobne usluge, prodaju robe i najam bilo kojeg načina prijevoza. Aktivnosti koje obavlja prodavatelj koji djeluje kao zaposlenik operatera platforme ne bi trebale biti obuhvaćene područjem primjene takvog izvješćivanja.

Uvodna izjava (19)

Radi smanjenja nepotrebnih troškova usklađivanja za prodavatelje koji se bave iznajmljivanjem nekretnina, kao što su hotelski lanci ili organizatori putovanja, trebalo bi odrediti prag u pogledu broja najmova po oglašenoj nekretnini, iznad kojeg se obveza izvješćivanja ne bi primjenjivala. Međutim, trebalo bi uvesti odgovarajuće zaštitne mjere kako bi se izbjegao rizik da posrednici koji se pojavljuju na digitalnim platformama kao pojedinačni prodavatelj, a koji pritom upravljaju velikim brojem jedinica imovine, zaobilaze obveze izvješćivanja.

Uvodna izjava (20)

Cilj sprječavanja porezne prijevare, utaje poreza i izbjegavanja plaćanja poreza mogao bi se ostvariti tako da se od operatera platformi traži da o dohotku ostvarenom na digitalnim platformama izvješćuju u ranoj fazi, odnosno prije nego što porezna tijela država članica obave godišnje utvrđivanje poreza. Kako bi se olakšao rad poreznih tijela država članica, informacije o kojima se izvijestilo trebalo bi razmjenjivati u roku od mjesec dana od izvješćivanja o njima. Kako bi se omogućila automatska razmjena informacija i poboljšala učinkovita uporaba resursa, razmjene informacija trebale bi se obavljati elektronički, putem postojeće zajedničke komunikacijske mreže („mreža CCN”) koju je razvila Unija.

Uvodna izjava (21)

Ako strani operateri platformi odgovarajuća porezna tijela jurisdikcija izvan Unije izvješćuju o jednakovrijednim informacijama o prodavateljima o kojima se izvješćuje, očekuje se da će porezna tijela tih jurisdikcija osigurati djelotvornu provedbu postupaka dubinske analize i zahtjeva za izvješćivanje. Međutim, u slučajevima u kojima to nije tako, strani operateri platformi trebali bi biti dužni registrirati se i izvješćivati u Uniji, a države članice trebale bi osigurati da takvi strani operateri platformi poštuju obveze registracije, dubinske analize i izvješćivanja. Stoga bi države članice trebale propisati pravila o sankcijama primjenjiva na kršenja nacionalnih odredaba donesenih na temelju ove Direktive te poduzeti sve potrebne mjere kako bi osigurale da se te sankcije provode. Iako odabir sankcija ostaje diskrecijsko pravo država članica, predviđene bi sankcije trebale biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće. S obzirom na to da digitalne platforme često imaju širok zemljopisni doseg, primjereno je da države članice nastoje koordinirano djelovati s ciljem provedbe usklađenosti sa zahtjevima za registraciju i zahtjevima za izvješćivanje primjenjivima na digitalne platforme koje djeluju iz jurisdikcija izvan Unije, uključujući kao krajnju mjeru sprječavanje djelovanja digitalnih platformi unutar Unije. U okviru svoje nadležnosti Komisija bi trebala olakšati koordinaciju djelovanja tih država članica, uzimajući u obzir sve buduće zajedničke mjere usmjerene na digitalne platforme, kao i razlike u potencijalnim mjerama dostupnima državama članicama.

Uvodna izjava (22)

Potrebno je ojačati odredbe Direktive 2011/16/EU u pogledu prisutnosti službenika jedne države članice na državnom području druge države članice i obavljanja usporednih nadzora koje provode dvije države članice ili više njih kako bi se osigurala djelotvorna primjena tih odredbi. Stoga bi nadležno tijelo države članice kojoj je podnesen zahtjev trebalo u određenom vremenskom roku odgovoriti na zahtjeve za prisutnošću službenika druge države članice. Ako se tijekom upravne istrage službenici jedne države članice nalaze na državnom području druge države članice ili sudjeluju u upravnoj istrazi s pomoću elektroničkih sredstava komunikacije, na njih bi se trebale primjenjivati postupovne radnje koje je utvrdila država članica kojoj je podnesen zahtjev, a koji su potrebni za izravno obavljanje razgovora s pojedincima i pregledavanje evidencije.

Uvodna izjava (23)

Država članica koja namjerava provesti usporedni nadzor trebala bi biti dužna o svojoj namjeri obavijestiti druge dotične države članice. Radi učinkovitosti i pravne sigurnosti primjereno je predvidjeti da je nadležno tijelo svake dotične države članice dužno odgovoriti u određenom vremenskom roku.

Uvodna izjava (24)

Multilateralne kontrole koje se obavljaju uz potporu programa Fiscalis 2020 uspostavljenog Uredbom (EU) br. 1286/2013 Europskog parlamenta i Vijeća(6) pokazale su korist koordiniranih kontrola jednog poreznog obveznika ili više njih koji su od zajedničkog ili komplementarnog interesa za nadležna tijela dviju ili više država članica. Takva zajednička djelovanja trenutačno se provode samo na temelju kombinirane primjene postojećih odredaba o prisutnosti službenika jedne države članice na državnom području druge države članice i o usporednim nadzorima. Međutim, ta je praksa u mnogim slučajevima pokazala da su potrebna daljnja poboljšanja kako bi se osigurala pravna sigurnost.

Uvodna izjava (25)

Stoga je primjereno Direktivu 2011/16/EU dopuniti nizom odredaba kojima se dodatno pojašnjavaju okvir i glavna načela koja bi se trebala primjenjivati kada se nadležna tijela država članica odluče za zajednički nadzor. Zajednički nadzori trebali bi biti dodatan alat za administrativnu suradnju među državama članicama u području oporezivanja, kojim bi se dopunio postojeći okvir kojim se predviđaju mogućnosti u pogledu prisutnosti službenika druge države članice u upravnim uredima, sudjelovanja u upravnim istragama i usporednih nadzora. Zajednički nadzori odvijali bi se u obliku upravnih istraga koje zajednički obavljaju nadležna tijela dviju ili više država članica i bili bi povezani s jednom osobom ili više njih od zajedničkog ili komplementarnog interesa za nadležna tijela tih država članica. Zajedničkim nadzorima može se znatno doprinijeti boljem funkcioniranju unutarnjeg tržišta. Zajednički nadzori trebali bi biti strukturirani tako da se poreznim obveznicima pruži pravna sigurnost u okviru jasnih postupovnih pravila, uključujući mjere za ublažavanje rizika od dvostrukog oporezivanja.

Uvodna izjava (26)

Radi osiguravanja pravne sigurnosti, odredbe Direktive 2011/16/EU u pogledu zajedničkih nadzora trebale bi sadržavati i glavne aspekte dodatnih pojedinosti tog alata, kao što su određeni vremenski okvir za odgovor na zahtjev za zajednički nadzor, opseg prava i obveza službenika koji sudjeluju u zajedničkom nadzoru te postupak izrade završnog izvješća o zajedničkom nadzoru. Te se odredbe o zajedničkim nadzorima ne bi smjele tumačiti kao prejudiciranje bilo kojih postupaka koji bi se u državi članici provodili u skladu s njezinim nacionalnim pravom kao posljedica zajedničkog nadzora ili daljnjeg postupanja nakon njega, kao što su naplata ili utvrđivanje poreza odlukom poreznih tijela država članica, žalbeni postupak ili postupak nagodbe u vezi s tom odlukom ili pravni lijekovi dostupni poreznim obveznicima koji proizlaze iz tih postupaka. Kako bi se osigurala pravna sigurnost, završno izvješće o zajedničkom nadzoru trebao bi odražavati nalaze oko kojih su se dotična nadležna tijela složila. Osim toga, dotična nadležna tijela mogla bi se dogovoriti i da završno izvješće o zajedničkom nadzoru uključuje sva pitanja o kojima se nije mogao postići dogovor. Nalazi završnog izvješća o zajedničkom nadzoru o kojima je postignut dogovor trebali bi se uzeti u obzir u relevantnim instrumentima koje objavljuju nadležna tijela država članica sudionica nakon tog zajedničkog nadzora.

Uvodna izjava (27)

Kako bi se zajamčila pravna sigurnost, primjereno je predvidjeti provedbu zajedničkih nadzora na prethodno dogovoren i koordiniran način te u skladu sa zakonima i postupovnim zahtjevima države članice u kojoj se odvijaju aktivnosti zajedničkog nadzora. Takvi zahtjevi mogu uključivati i obvezu da se osigura da službenici države članice koji su sudjelovali u zajedničkom nadzoru u drugoj državi članici također sudjeluju, ako je potrebno, u bilo kojem postupku pritužbe, preispitivanja ili žalbe u toj državi članici.

Uvodna izjava (28)

Prava i obveze službenika koji sudjeluju u zajedničkom nadzoru, kada su prisutni u aktivnostima koje se provode u drugoj državi članici, trebalo bi utvrditi u skladu sa zakonima države članice u kojoj se odvijaju aktivnosti zajedničkog nadzora. Istodobno, poštujući zakone države članice u kojoj se odvijaju aktivnosti zajedničkog nadzora, službenici druge države članice ne bi smjeli izvršavati ovlasti koje bi prelazile opseg ovlasti koje su im dodijeljene na temelju zakonâ njihove države članice.

Uvodna izjava (29)

Iako je svrha odredaba o zajedničkim nadzorima pružiti koristan alat za administrativnu suradnju u području oporezivanja, ništa se u ovoj Direktivi ne bi smjelo tumačiti kao da je u suprotnosti s utvrđenim pravilima o suradnji država članica u pravosudnim pitanjima.

Uvodna izjava (30)

Važno je da se, u načelu, informacije priopćene na temelju Direktive 2011/16/EU rabe za utvrđivanje poreza koji su obuhvaćeni materijalnim područjem primjene te direktive, za upravljanje njima i njihovu naplatu. Iako to dosad nije bilo isključeno, nesigurnosti u pogledu uporabe informacija pojavile su se zbog nejasnog okvira. Stoga, i uzimajući u obzir važnost PDV-a za funkcioniranje unutarnjeg tržišta primjerno je pojasniti da se priopćene informacije među državama članicama mogu rabiti i za utvrđivanje PDV-a i drugih neizravnih poreza, upravljanje njima i njihovu naplatu.

Uvodna izjava (31)

Država članica koja priopćava informacije drugoj državi članici u porezne svrhe trebala bi dopustiti uporabu tih informacija u druge svrhe u mjeri u kojoj je to dopušteno nacionalnim pravom obiju država članica. Država članica to može učiniti dopuštanjem različite uporabe nakon obveznog zahtjeva druge države članice ili priopćavanjem popisa dopuštenih drugih svrha svim državama članicama.

Uvodna izjava (32)

Kako bi se pomoglo poreznim upravama koje sudjeluju u razmjeni informacija na temelju ove Direktive, države članice trebale bi uz pomoć Komisije izraditi praktične aranžmane, uključujući, prema potrebi, zajednički sporazum voditeljâ obrade podataka, sporazum između izvršitelja obrade podataka i voditelja obrade podataka ili predloške tih sporazuma. Samo osobe koje imaju odgovarajuće ovlasti Ureda Komisije za sigurnosnu akreditaciju mogu imati pristup informacijama priopćenima na temelju Direktive 2011/16/EU i dostavljenima elektroničkim putem uporabom mreže CCN, i to samo u mjeri u kojoj je to potrebno za zaštitu, održavanje i razvoj središnjeg direktorija o administrativnoj suradnji u području oporezivanja i mreže CCN. Komisija je također odgovorna za osiguravanje sigurnosti središnjeg direktorija o administrativnoj suradnji u području oporezivanja i mreže CCN.

Uvodna izjava (33)

Kako bi se spriječile povrede podataka i ograničila moguća šteta, iznimno je važno poboljšati sigurnost svih podataka koji se razmjenjuju među nadležnim tijelima država članica u okviru Direktive 2011/16/EU. Stoga je primjereno dopuniti tu direktivu pravilima o postupku koji države članice i Komisija trebaju slijediti u slučaju povrede podataka u državi članici, kao i u slučajevima povreda nastalih u odnosu na mrežu CCN. S obzirom na osjetljivu prirodu podataka koji mogu biti predmet povrede podataka, bilo bi primjereno predvidjeti mjere kao što su traženje suspenzije razmjene informacija s državom članicom ili državama članicama u kojima je došlo do povrede podataka ili suspenzije pristupa jedne države članice ili više njih mreži CCN dok se povreda podataka ne otkloni. S obzirom na tehničku prirodu postupaka povezanih s razmjenom podataka, države članice, uz pomoć Komisije, trebale bi se dogovoriti o praktičnim aranžmanima potrebnima za provedbu postupaka koje treba slijediti u slučaju povrede podataka te o mjerama koje treba poduzeti kako bi se spriječile buduće povrede podataka.

Uvodna izjava (34)

Radi osiguravanja jedinstvenih uvjeta za provedbu Direktive 2011/16/EU, a osobito za automatsku razmjenu informacija među nadležnim tijelima, provedbene ovlasti za donošenje standardnog obrasca s ograničenim brojem sastavnica, uključujući jezično uređenje, trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011.

Uvodna izjava (35)

Provedeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka u skladu s člankom 42. Uredbe (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća(7).

Uvodna izjava (36)

Svaka obrada osobnih podataka koja se provodi u okviru Direktive 2011/16/EU trebala bi i dalje biti u skladu s Uredbom (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća(8) i Uredbom (EU) 2018/1725. Obrada podataka navedena je u Direktivi 2011/16/EU isključivo s ciljem ostvarivanja općeg javnog interesa, odnosno pitanja oporezivanja te u svrhu suzbijanja porezne prijevare, utaje poreza i izbjegavanja plaćanja poreza, zaštite poreznih prihoda i promicanja pravednog oporezivanja, čime se jačaju mogućnosti za socijalnu, političku i gospodarsku uključenost u državama članicama. Stoga bi u Direktivi 2011/16/EU upućivanja na relevantno pravo Unije o zaštiti podataka trebalo ažurirati i proširiti na pravila koja se propisuju ovom Direktivom. To je posebice važno radi osiguravanja pravne sigurnosti za voditelje obrade podataka i izvršitelje obrade podataka u smislu uredaba (EU) 2016/679 i (EU) 2018/1725, uz osiguravanje zaštite pravâ ispitanika.

Uvodna izjava (37)

Ovom se Direktivom poštuju temeljna prava i načela posebice ona priznata Poveljom Europske unije o temeljnim pravima. Ovom se Direktivom posebice nastoji osigurati puno poštovanje prava na zaštitu osobnih podataka i sloboda poduzetništva.

Uvodna izjava (38)

S obzirom na to da cilj ove Direktive, odnosno učinkovitu administrativnu suradnju među državama članicama pod uvjetima koji su u skladu s pravilnim funkcioniranjem unutarnjeg tržišta, ne mogu dostatno ostvariti države članice jer cilj ove Direktive o boljoj suradnji među poreznim upravama zahtijeva uspostavu ujednačenih pravila koja mogu biti djelotvorna u prekograničnim situacijama, nego se on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti navedenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti navedenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

Uvodna izjava (39)

Direktivu 2011/16/EU trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

Članak 2.

1. Države članice do 31. prosinca 2022. donose i objavljuju zakone i druge propise koji su potrebni radi usklađivanja s ovom Direktivom. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

One primjenjuju te odredbe od 1. siječnja 2023. godine.

Kada države članice donose te mjere, one sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se na nju upućuje prilikom njihove službene objave. Načine tog upućivanja određuju države članice.

2. Odstupajući od stavka 1. ovog članka, države članice do 31. prosinca 2023. donose i objavljuju zakone i druge propise koji su potrebni radi usklađivanja s člankom 1. točkom 1. podtočkom (d) ove Direktive u pogledu članka 3. točke 26. Direktive 2011/16/EU i s člankom 1. točkom 12. ove Direktive u pogledu odjeljka II.a Direktive 2011/16/EU. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

One primjenjuju te odredbe najkasnije od 1. siječnja 2024.

Kada države članice donose te mjere, one sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se na nju upućuje prilikom njihove službene objave. Načine tog upućivanja određuju države članice.

3. Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 3.

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 4.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Analizirajte svoj spis uz ovaj propis u Lexiumu