Uvodna izjava (50)
Pri pokretanju sanacije središnje druge ugovorne strane sanacijsko tijelo trebalo bi izvršiti sve nepodmirene ugovorne obveze utvrđene u pravilima poslovanja središnje druge ugovorne strane, uključujući preostale mjere oporavka, osim ako je primjerenije izvršiti druge sanacijske ovlasti ili instrumente kako bi se ublažili nepovoljni učinci na financijsku stabilnost ili pravodobno osigurale ključne funkcije središnje druge ugovorne strane. Sanacijsko tijelo trebalo bi imati pravo, ali ne i obvezu, izvršiti te ugovorne obveze i nakon sanacije ako više ne postoje razlozi za suzdržavanje od njihova izvršavanja. Kako bi se članovima sustava poravnanja i drugim relevantnim stranama omogućilo da se pripreme za izvršavanje preostalih obveza, sanacijsko tijelo trebalo bi unaprijed obavijestiti relevantne članove sustava poravnanja i druge strane. To razdoblje za obavješćivanje prije donošenja odluke trebalo bi biti od tri mjeseca do šest mjeseci.
Nakon savjetovanja s nadležnim tijelima i sanacijskim tijelima dotičnih članova sustava poravnanja i svih drugih strana obvezanih postojećim i nepodmirenim obvezama, sanacijsko tijelo trebalo bi utvrditi jesu li prestali postojati razlozi za suzdržavanje od izvršavanja ugovornih obveza te treba li izvršiti preostale obveze. Budu li razlozi i dalje postojali, sanacijsko tijelo trebalo bi se suzdržati od izvršavanja tih obveza. Prihodi od odgođenog izvršavanja nepodmirenih ugovornih obveza trebali bi se koristiti za povrat svih javnih sredstava upotrijebljenih za plaćanje potraživanja na temelju načela prema kojem „nijedan vjerovnik ne smije biti doveden u nepovoljniji položaj” koja proizlaze iz odluke sanacijskog tijela o suzdržavanju od izvršavanja tih obveza ili primjene bilo kojeg državnog instrumenta za stabilizaciju. Sanacijsko tijelo trebalo bi uporabiti tu ovlast odgode izvršavanja samo u mjeri u kojoj se ne krši zaštitna mjera utemeljena na načelu prema kojem „nijedan vjerovnik ne smije biti doveden u nepovoljniji položaj” u odnosu na dionika koji će podlijegati odgođenom izvršenju. U slučaju gubitaka povezanih s neispunjavanjem obveza sanacijsko tijelo trebalo bi ponovno uspostaviti usklađenu knjigu trgovanja središnje druge ugovorne strane te raspodijeliti nepodmirene gubitke primjenom instrumenata za raspodjelu pozicija i gubitaka. U slučaju gubitaka koji nisu povezani s neispunjavanjem obveza gubici bi se trebali apsorbirati instrumentima regulatornoga kapitala i raspodijeliti među dioničarima do granice njihova kapaciteta putem poništenja ili prijenosa vlasničkih instrumenata ili putem njihovog snažnog razvodnjavanja. Ako ti instrumenti nisu dostatni, sanacijska tijela trebala bi imati ovlast otpisa neosiguranih dugova i obveza u skladu s njihovim redoslijedom na temelju primjenjivog nacionalnog prava o nesolventnosti i primjenjivati instrumente za raspodjelu gubitaka u mjeri u kojoj je to potrebno, a da se pri tome ne ugrozi šira financijska stabilnost.