Uredba (EU) 2021/23

Uvodna izjava (82)

Komisija bi trebala imati mogućnost suspenzije svih obveza poravnanja uspostavljenih na temelju članka 5. Uredbe (EU) br. 648/2012 na zahtjev sanacijskog tijela središnje druge ugovorne strane u sanaciji ili njezina nadležnog tijela, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev nadležnog tijela odgovornog za nadzor člana sustava poravnanja središnje druge ugovorne strane u sanaciji te, nakon što ESMA donese neobvezujuće mišljenje, za određenu vrstu druge ugovorne strane ili za posebne kategorije OTC izvedenica koje poravnava središnja druga ugovorna strana u sanaciji. Odluku o suspenziji obveze poravnanja trebalo bi donijeti samo ako je potrebna radi očuvanja financijske stabilnosti i povjerenja u tržište, posebno radi izbjegavanja učinaka zaraze i sprječavanja toga da druge ugovorne strane i ulagatelji imaju visoke i nesigurne izloženosti riziku u odnosu na središnju drugu ugovornu stranu. Kako bi donijela tu odluku, Komisija bi u vezi s OTC izvedenicama za koje se traži suspenzija u obzir trebala uzeti ciljeve sanacije i kriterije navedene u Uredbi (EU) br. 648/2012 na temelju kojih se obveza poravnanja primjenjuje na OTC izvedenice te je li potrebno suspendirati obvezu poravnanja kako bi se očuvala financijska stabilnost i uredno funkcioniranje financijskih tržišta u Uniji. ESMA bi trebala moći od Komisije zatražiti suspenziju obveze trgovanja utvrđenu u Uredbi (EU) br. 600/2014 Europskog parlamenta i Vijeća(11) ako smatra da suspenzija obveze poravnanja predstavlja bitnu promjenu kriterija za obvezu trgovanja. Suspenzija bi trebala biti privremena s mogućnošću produljenja. Slično tome, uloga odbora za rizike središnje druge ugovorne strane, kako je navedeno u članku 28. Uredbe (EU) br. 648/2012, trebala bi se unaprijediti kako bi se središnja druga ugovorna strana dodatno potaknula na razborito upravljanje svojim rizicima i poboljšanje svoje otpornosti.

Članovi odbora za rizike trebali bi moći obavijestiti nadležno tijelo ako središnja druga ugovorna strana ne slijedi savjete odbora za rizike, a predstavnici članova sustava poravnanja i klijenata u odboru za rizike trebali bi moći rabiti informacije koje su im pružene za praćenje njihovih izloženosti središnjoj drugoj ugovornoj strani u skladu s mjerama zaštite povjerljivosti te ne dovodeći u pitanje ograničenja u pogledu razmjene takvih informacija utvrđenih u pravu o tržišnom natjecanju. Konačno, sanacijska tijela središnjih drugih ugovornih strana također bi trebala imati pristup svim potrebnim informacijama u trgovinskim repozitorijima. Uredbu (EU) br. 648/2012 i Uredbu (EU) 2015/2365 Europskog parlamenta i Vijeća(12) trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

Analizirajte svoj spis uz ovaj propis u Lexiumu