Uvodna izjava (8)
Uredbom (EU) 2016/1011 zahtijeva se da nadzirani subjekti koji nisu administratori referentnih vrijednosti uspostave krizne planove u slučaju bitnih promjena ili prestanka pružanja referentne vrijednosti. Ako je moguće, u tim kriznim planovima trebalo bi utvrditi jednu ili više potencijalnih zamjena za referentne vrijednosti. Kako je pokazalo iskustvo s LIBOR-om, važno je imati pripremljene krizne planove za slučajeve bitnih promjena ili prestanka pružanja referentne vrijednosti. Nadležna tijela trebala bi pratiti poštuje li se ta obveza te bi trebala moći provoditi nasumične provjere poštovanja te obveze. Stoga bi krizni planovi nadziranih subjekata i sva njihova ažuriranja trebali biti lako dostupni kako bi ih oni bez odgode mogli proslijediti nadležnim tijelima na njihov zahtjev.