Uredba (EU) 2021/2115 · GLAVA III. ZAJEDNIČKI ZAHTJEVI I VRSTE INTERVENCIJA / POGLAVLJE II. VRSTE INTERVENCIJA U OBLIKU IZRAVNIH PLAĆANJA / Odjeljak 2. Proizvodno nevezana izravna plaćanja / Pododjeljak 3. Dodatna potpora dohotku

Članak 29.

Dodatna preraspodijeljena potpora dohotku za održivost

1. Države članice predviđaju dodatnu preraspodijeljenu potporu dohotku za održivost („preraspodijeljena potpora dohotku”) u skladu s uvjetima utvrđenima u ovom članku i kako je dodatno utvrđeno u njihovim strateškim planovima u okviru ZPP-a.

Odstupajući od prvog podstavka ovog stavka ili članka 98., države članice mogu odgovoriti na potrebu za preraspodjelom potpore dohotku drugim instrumentima i intervencijama koji se financiraju iz EFJP-a s ciljem pravednije raspodjele te djelotvornijeg i učinkovitijeg usmjeravanja potpore dohotku, pod uvjetom da u svojim strateškim planovima u okviru ZPP-a mogu dokazati da se na tu potrebu odgovorilo u dovoljnoj mjeri.

2. Države članice osiguravaju preraspodjelu izravnih plaćanja s većih na manja ili srednja poljoprivredna gospodarstva predviđajući preraspodijeljenu potporu dohotku u obliku godišnjeg proizvodno nevezanog plaćanja po prihvatljivom hektaru za poljoprivrednike koji imaju pravo na plaćanje na temelju osnovne potpore dohotku iz članka 21.

3. Države članice utvrđuju, na nacionalnoj ili regionalnoj razini, što može biti razina skupina područja iz članka 22. stavka 2., iznos po hektaru ili različite iznose za različite raspone hektara te maksimalan broj hektara po poljoprivredniku za koji se isplaćuje preraspodijeljena potpora dohotku.

4. Iznos po hektaru planiran za određenu godinu zahtjeva ne smije premašiti prosječni nacionalni iznos izravnih plaćanja po hektaru za tu godinu zahtjeva.

5. Prosječni nacionalni iznos izravnih plaćanja po hektaru definira se kao omjer između nacionalne gornje granice za izravna plaćanja za određenu godinu zahtjeva utvrđene u Prilogu V. i ukupnog planiranog ostvarenja za osnovnu potporu dohotku za tu godinu zahtjeva, izraženo u broju hektara.

6. U slučaju pravne osobe ili skupine fizičkih ili pravnih osoba države članice mogu primijeniti maksimalan broj hektara iz stavka 3. na razini članova tih pravnih osoba ili skupina ako nacionalno pravo predviđa prava i obveze pojedinačnih članova koji su usporedivi s onima pojedinačnih poljoprivrednika koji imaju status nositelja poljoprivrednoga gospodarstva, osobito što se tiče njihova gospodarskog, socijalnog i poreznog statusa, pod uvjetom da su doprinijeli jačanju poljoprivrednih struktura dotičnih pravnih osoba ili skupina.

U slučaju poljoprivrednika koji su dio skupine povezanih pravnih subjekata, kako su utvrdile države članice, države članice mogu primijeniti maksimalan broj hektara iz stavka 3. na razini te skupine pod uvjetima koje one trebaju utvrditi.

Analizirajte svoj spis uz ovaj propis u Lexiumu