Članak 4.
Definicije i uvjeti koje treba utvrditi u strateškim planovima u okviru ZPP-a
1. Države članice u svojim strateškim planovima u okviru ZPP-a utvrđuju definicije „poljoprivredne djelatnosti”, „poljoprivredne površine”, „prihvatljivog hektara”, „aktivnog poljoprivrednika”, „mladog poljoprivrednika” i „novog poljoprivrednika” te relevantne uvjete u skladu s ovim člankom.
2. „Poljoprivredna djelatnost” utvrđuje se tako da omogući doprinos osiguravanju privatnih i javih dobara putem jednog od sljedećeg ili obojeg:
(a) proizvodnje poljoprivrednih proizvoda, koja uključuje djelovanja kao što su uzgoj životinja ili biljaka, uključujući putem paludikulture, pri čemu poljoprivredni proizvodi znače proizvode navedene u Prilogu I. UFEU-u uz iznimku proizvoda ribarstva, kao i proizvodnje pamuka i kulture kratkih ophodnji;
(b) održavanja poljoprivredne površine u stanju pogodnom za ispašu ili uzgoj bez ikakvih posebnih pripremnih djelovanja osim upotrebe uobičajenih poljoprivrednih metoda i strojeva.
3. „Poljoprivredna površina” utvrđuje se tako da obuhvaća obradivo zemljište, trajne nasade i trajne travnjake, uključujući kada se formiraju poljoprivredno-šumarski sustavi na toj površini. Države članice dodatno utvrđuju pojmove „obradivo zemljište”, „trajni nasadi” i „trajni travnjaci” u skladu sa sljedećim okvirom:
(a) „obradivo zemljište” je zemljište obrađeno za proizvodnju usjeva ili površine raspoložive za proizvodnju usjeva, ali ostavljene na ugaru; osim toga, za vrijeme trajanja obveze, to je i zemljište obrađeno za proizvodnju usjeva ili površine raspoložive za proizvodnju usjeva, ali ostavljene na ugaru, koji su ostavljeni na ugaru u skladu s člankom 31. ili člankom 70. ove Uredbe ili s člankom 22., 23. ili 24. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1257/1999(2), ili s člankom 39. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1698/2005(3), ili s člankom 28. Uredbe (EU) br. 1305/2013 Europskog parlamenta i Vijeća(4);
(b) „trajni nasadi” su nasadi koji se ne izmjenjuju, osim trajnih travnjaka i trajnih pašnjaka koji su na zemljištu pet ili više godina i prinose višestruke žetve, uključujući rasadnike i kulture kratkih ophodnji;
(c) „trajni travnjaci i trajni pašnjaci” (zajedno „trajni travnjaci”) su zemljište koje se upotrebljava za uzgoj trava ili drugog travolikog krmnog bilja na prirodan način (samoniklo) ili uzgojem (zasijano) i koje nije bilo uključeno u plodored na poljoprivrednom gospodarstvu pet ili više godina ili, ako države članice tako odluče, sedam ili više godina te, ako države članice tako odluče, koje nije preorano, obrađeno niti ponovno zasijano različitim vrstama trave ili drugog travolikog krmnog bilja tijekom pet ili više godina odnosno sedam ili više godina; može obuhvaćati i druge vrste, kao što su grmlje ili drveće, koji se mogu upotrebljavati za ispašu i, ako države članice tako odluče, druge vrste kao što su grmlje ili drveće od kojih se može proizvesti hrana za životinje, pod uvjetom da trave i drugo travoliko krmno bilje i dalje prevladavaju.
Države članice mogu odlučiti da zemljište koje je 1. siječnja 2026. klasificirano kao obradivo zemljište ostaje klasificirano kao obradivo zemljište i nije reklasificirano kao trajni travnjak čak i ako je razdoblje iz prvog odlomka isteklo i zemljište nije preorano, obrađeno niti ponovno zasijano različitim vrstama trave ili drugog travolikog krmnog bilja.
Države članice također mogu odlučiti da se trajnim travnjacima smatraju sljedeće vrste zemljišta:
i. zemljište s pokrovom bilo koje od vrsta iz ove točke i koje čini dio uspostavljene lokalne prakse, a na kojem trave i drugo travoliko krmno bilje tradicionalno ne prevladavaju ili nisu prisutni na površinama za ispašu;
ii. zemljište s pokrovom bilo koje od vrsta iz ove točke na kojem trave i drugo travoliko krmno bilje ne prevladavaju ili nisu prisutni na površinama za ispašu.
4. Za potrebe vrsta intervencija u obliku izravnih plaćanja „prihvatljivi hektar” utvrđuje se tako da da obuhvaća površine koje su poljoprivredniku na raspolaganju i koje se sastoje od:
(a) bilo koje poljoprivredne površine poljoprivrednoga gospodarstva koja se u godini za koju je zatražena potpora upotrebljava za poljoprivrednu djelatnost ili se, ako se površina upotrebljava i za nepoljoprivredne djelatnosti, pretežno upotrebljava za poljoprivredne djelatnosti; ako je to opravdano radi zaštite okoliša, bioraznolikosti i klime, države članice mogu odlučiti da prihvatljivi hektari također obuhvaćaju određene površine koje se upotrebljavaju za poljoprivredne djelatnosti samo svake druge godine;
(b) bilo koje površine poljoprivrednoga gospodarstva:
i. na kojoj se nalaze obilježja krajobraza koja podliježu obvezi očuvanja u skladu s GAEC standardom 8 navedenim u Prilogu III.; ili
ii. koja je tijekom trajanja relevantne obveze poljoprivrednika utvrđena ili održavana kao rezultat ekosheme iz članka 31.
Ako države članice tako odluče, ‚prihvatljivi hektar’ može sadržavati druga obilježja krajobraza, pod uvjetom da ne prevladavaju i ne ometaju u znatnoj mjeri obavljanje poljoprivredne djelatnosti zbog površine koju zauzimaju na poljoprivrednoj parceli. Pri provedbi tog načela države članice mogu odrediti maksimalni udio poljoprivredne parcele koji je pokriven tim drugim obilježjima krajobraza.
U pogledu trajnih travnjaka s mjestimičnim neprihvatljivim obilježjima, države članice mogu odlučiti primijeniti fiksne koeficijente smanjenja za određivanje površine koja se smatra prihvatljivom;
(c) bilo koje površine poljoprivrednoga gospodarstva za koju su odobrena plaćanja na temelju glave III. poglavlja II. odjeljka 2. pododjeljka 2. ove Uredbe odnosno na temelju programa osnovnih plaćanja ili programa jedinstvenih plaćanja po površini kako su utvrđeni u glavi III. Uredbe (EU) br. 1307/2013, te koja nije „prihvatljivi hektar” kako su ga utvrdile države članice na temelju točaka (a) i (b) ovog stavka:
i. zbog primjene direktive 92/43/EEZ, 2009/147/EZ ili 2000/60/EZ na tu površinu;
ii. zbog intervencija po površini utvrđenih na temelju ove Uredbe koje su obuhvaćene integriranim sustavom iz članka 65. stavka 1. Uredbe (EU) 2021/2116 koje omogućuju proizvodnju proizvoda koji nisu navedeni u Prilogu I. UFEU-u putem paludikulture, ili nacionalnih shema za bioraznolikost ili smanjenje stakleničkih plinova, čiji su uvjeti u skladu s tim intervencijama po površini, pod uvjetom da te intervencije i nacionalne sheme doprinose postizanju jednog ili više specifičnih ciljeva utvrđenih u članku 6. stavku 1. točkama (d), (e) i (f) ove Uredbe;
iii. tijekom trajanja obveze poljoprivrednika u pogledu pošumljavanja na temelju članka 31. Uredbe (EZ) br. 1257/1999 ili članka 43. Uredbe (EZ) br. 1698/2005 ili članka 22. Uredbe (EU) br. 1305/2013 ili članka 70. ili 73. ove Uredbe, ili na temelju nacionalne sheme čiji su uvjeti u skladu s člankom 43. stavcima 1., 2. i 3. Uredbe (EZ) br. 1698/2005 ili člankom 22. Uredbe (EU) br. 1305/2013 ili člankom 70. ili 73. ove Uredbe;
iv. tijekom trajanja obveze poljoprivrednika koja rezultira stavljanjem površine na ugar na temelju članaka 22., 23. i 24. Uredbe (EZ) br. 1257/1999, članka 39. Uredbe (EZ) br. 1698/2005, članka 28. Uredbe (EU) br. 1305/2013 ili članka 70. ove Uredbe.
Površine koje se upotrebljavaju za proizvodnju konoplje smatraju se prihvatljivim hektarima samo ako sadržaj tetrahidrokanabinola u sortama koje se upotrebljavaju ne premašuje 0,3 %.
5. „Aktivni poljoprivrednik” utvrđuje se tako da se osigura da se potpora dodjeljuje samo fizičkim ili pravnim osobama, ili skupinama fizičkih ili pravnih osoba, koje se bave barem minimalnom razinom poljoprivredne djelatnosti, a da se pritom ne isključuje nužno dodjela potpore poljoprivrednicima koji se bave i drugim djelatnostima ili poljoprivrednicima na nepuno radno vrijeme.
Pri utvrđivanju tko je „aktivni poljoprivrednik” države članice primjenjuju objektivne i nediskriminirajuće kriterije kao što su ispitivanja dohotka, količina rada na poljoprivrednom gospodarstvu, predmet poslovanja i upisivanje njihovih poljoprivrednih djelatnosti u nacionalne ili regionalne registre. Takvi kriteriji mogu se uvesti u jednom ili više oblika koje odaberu države članice, među ostalim putem negativnog popisa kojim se poljoprivrednik diskvalificira od toga da ga se smatra aktivnim poljoprivrednikom. Ako država članica „aktivnim poljoprivrednicima” smatra one poljoprivrednike koji nisu primili izravna plaćanja koja premašuju određeni iznos za prethodnu godinu, taj iznos ne smije biti veći od 5000 EUR.
6. „Mladi poljoprivrednik” utvrđuje se tako da obuhvaća sljedeće:
(a) gornju dobnu granicu koja iznosi između 35 i 40 godina;
(b) uvjete koje poljoprivrednik treba ispuniti da bi bio „nositelj poljoprivrednoga gospodarstva”;
(c) odgovarajuće osposobljavanje ili potrebne vještine kako su ih utvrdile države članice.
7. „Novi poljoprivrednik” utvrđuje se tako da se odnosi na poljoprivrednika koji nije mladi poljoprivrednik i koji je „nositelj poljoprivrednoga gospodarstva” prvi put. Države članice uključuju daljnje objektivne i nediskriminirajuće zahtjeve u pogledu odgovarajućeg osposobljavanja i vještina.
8. Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 152. kojima se ova Uredba dopunjuje pravilima kojima se, u cilju zaštite javnog zdravlja, dodjela plaćanja uvjetuje upotrebom certificiranog sjemena određenih sorti konoplje i primjenom postupka za određivanje sorti konoplje, te provjerom njihova sadržaja tetrahidrokanabinola iz stavka 4. drugog podstavka ovog članka.