Uvodna izjava (37)
Poduzeća obuhvaćena područjem primjene članka 19.a stavka 1. i članka 29.a stavka 1. Direktive 2013/34/EU mogu se osloniti na nacionalne okvire, okvire Unije ili međunarodne okvire za izvješćivanje, a ako to čine, dužna su navesti na koje okvire su se oslonili. Međutim, Direktivom 2013/34/EU ne zahtijeva se da poduzeća upotrebljavaju zajednički okvir ili standard izvješćivanja i ta ih direktiva ih ne sprečava da ne upotrebljavaju ni jedan okvir ili standarde izvješćivanja. U skladu s člankom 2. Direktive 2014/95/EU Komisija je 5. srpnja 2017. donijela Komunikaciju pod nazivom „Smjernice za izvješćivanje o nefinancijskim informacijama (metodologija za izvješćivanje o nefinancijskim informacijama)” („Smjernice o nefinancijskom izvješćivanju”), u kojoj su predviđene neobvezujuće smjernice za poduzeća obuhvaćena područjem primjene te direktive.
Komisija je 17. lipnja 2019. donijela Smjernice o izvješćivanju o informacijama povezanima s klimom koje sadržavaju dodatne smjernice, posebno o izvješćivanju o informacijama povezanima s klimom. Te Smjernice o izvješćivanju o informacijama povezanima s klimom izričito inkorporiraju preporuke radne skupine za objavljivanje financijskih informacija o klimatskim promjenama. Dostupni dokazi pokazuju da Smjernice o nefinancijskom izvješćivanju nisu značajno utjecale na kvalitetu nefinancijskog izvješćivanja poduzeća obuhvaćenih područjem primjene članaka 19.a i 29.a Direktive 2013/34/EU. Dobrovoljna priroda smjernica znači da poduzeća mogu odlučiti hoće li ih primjenjivati ili neće. Stoga se samim smjernicama ne može osigurati usporedivost onih informacija koje objavljuju različita poduzeća ili objavljivanje svih informacija koje korisnici tih informacija smatraju relevantnima. Zato su potrebni obvezni zajednički standardi izvješćivanja o održivosti kako bi se osiguralo da informacije budu usporedive i da se objavljuju sve relevantne informacije. Standardi bi se trebali temeljiti na aspektu dvostruke materijalnosti i obuhvaćati sve informacije koje su bitne korisnicima tih informacija. Zajednički standardi izvješćivanja o održivosti potrebni su i kako bi se omogućila provjera i digitalizacija izvješćivanja o održivosti te olakšalo njegovo nadziranje i izvršavanje.
Potrebno je razviti obvezne zajedničke standarde izvješćivanja o održivosti kako bi se došlo do situacije u kojoj su informacije o održivosti statusom usporedive s financijskim informacijama. Donošenjem standarda izvješćivanja o održivosti delegiranim aktima osiguralo bi se usklađeno izvješćivanje o održivosti u cijeloj Uniji. Stoga bi poduzeće ispunjavalo zahtjeve izvješćivanja o održivosti iz Direktive 2013/34/EU izvješćivanjem u skladu sa standardima izvješćivanja o održivosti. Pri definiranju takvih standarda ključno je u najvećoj mogućoj mjeri uzeti u obzir glavne standarde izvješćivanja o održivosti koji se upotrebljavaju diljem svijeta, ne smanjujući pritom ambicije ove Direktive o izmjeni i delegiranih akata donesenih u skladu s njom.