Članak 3.
Prikladne tehnologije recikliranja
1. Tehnologija recikliranja smatra se prikladnom ako se pokaže da se njome otpad može reciklirati u materijale i predmete od reciklirane plastike koji su u skladu s člankom 3. Uredbe (EZ) br. 1935/2004 i mikrobiološki sigurni.
2. Tehnologije recikliranja razlikuju se na temelju sljedećih svojstava:
(a) vrsta, način skupljanja i podrijetlo sirovine;
(b) posebna kombinacija fizikalnih i kemijskih koncepata, načela i praksi primijenjenih u dekontaminaciji te sirovine;
(c) vrsta i namjena materijala i predmeta od reciklirane plastike;
(d) potreba ili odsutnost potrebe za ocjenom i odobrenjem postupaka recikliranja u sklopu kojih se primjenjuje ta tehnologija te kriterija za to.
3. Prikladne tehnologije recikliranja navedene su u Prilogu I. Prilog I. može se izmijeniti u skladu s člancima 15. i 16.
4. Ako kapacitet za postizanje dovoljne dekontaminacije u postupcima recikliranja u sklopu kojih se primjenjuje određena tehnologija recikliranja ovisi o preciznoj specifikaciji sirovine, detaljnoj konfiguraciji tih postupaka ili o primijenjenim radnim uvjetima, a ako se ta specifikacija, konfiguracija ili ti uvjeti ne mogu utvrditi jednostavnim pravilima u trenutku kad se utvrdi da je tehnologija prikladna, svaki postupak recikliranja u sklopu kojeg se primjenjuje ta tehnologija pojedinačno odobrava Komisija u skladu s postupkom utvrđenim u poglavlju V., a posebno u članku 19. stavku 1. („odobrenje”).
5. U Prilogu I. utvrđuje se hoće li se za tehnologiju recikliranja odobriti pojedinačni postupci recikliranja.
6. Svaka tehnologija recikliranja za koju nije donesena odluka o prikladnosti u skladu s člankom 15. ili 16. smatra se novom tehnologijom za potrebe ove Uredbe.