Uredba (EU) 2022/2554 (DORA)

Uvodna izjava (56)

Kako bi postigli visoku razinu digitalne operativne otpornosti te u skladu i s relevantnim međunarodnim standardima (npr. dokument skupine G-7 „Fundamental Elements for Threat-Led Penetration Testing” (Temeljni elementi za penetracijska testiranja vođena prijetnjama)) i s okvirima koji se primjenjuju u Uniji, kao što je TIBER-EU, financijski subjekti trebali bi redovito testirati svoje sustave IKT-a i osoblje koje ima odgovornosti u pogledu IKT-a s obzirom na djelotvornost njihovih sposobnosti za sprečavanje, otkrivanje, odgovor i oporavak radi otkrivanja i uklanjanja mogućih ranjivosti u području IKT-a. Kako bi se odrazile razlike koje postoje u pogledu razine pripravnosti financijskih subjekata u području kibersigurnosti među različitim financijskim podsektorima, i unutar njih, testiranje bi trebalo uključivati širok raspon alata i mjera, koji se proteže od procjene osnovnih zahtjeva (npr. procjene i skeniranja ranjivosti, analize javno dostupnih izvora, procjene mrežne sigurnosti, analize odstupanja, preispitivanja fizičke sigurnosti, upitnici i softverska rješenja za skeniranje, preispitivanja izvornog koda ako je to izvedivo, testiranja na temelju scenarija, testiranja kompatibilnosti, testiranja performansi ili integralno testiranje) do naprednijeg testiranja na temelju penetracijskog testiranja vođenog prijetnjama (TLPT). Takvo napredno testiranje trebalo bi zahtijevati samo od financijskih subjekata koji su iz perspektive IKT-a dostatno zreli da ga u razumnoj mjeri mogu provesti. Testiranje digitalne operativne otpornosti koje se zahtijeva ovom Uredbom trebalo bi tako biti zahtjevnije za one financijske subjekte koji ispunjavaju kriterije utvrđene u ovoj Uredbi (na primjer kreditne institucije koje su velike, sistemski značajne i zrele kad je riječ o IKT-u, burze, središnji depozitoriji vrijednosnih papira i središnje druge ugovorne strane) nego za druge financijske subjekte. Istodobno bi testiranje digitalne operativne otpornosti na temelju TLPT-a trebalo biti relevantnije za financijske subjekte koji posluju u podsektorima ključnih financijskih usluga i imaju sistemsku ulogu (na primjer plaćanja, bankarstvo te kliring i namira), a manje relevantno za druge podsektore (na primjer upravitelji imovine i agencije za kreditni rejting).

Analizirajte svoj spis uz ovaj propis u Lexiumu