Uvodna izjava (11)
Postoje subjekti planirani za likvidaciju za koje bi sanacijsko tijelo moglo smatrati da bi MREL trebao biti viši od iznosa za pokrivanje gubitaka ako je taj viši iznos potreban da bi se zaštitila financijska stabilnost ili odgovorilo na rizik od širenja negativnih učinaka na financijski sustav, među ostalim u pogledu kapaciteta financiranja sustavâ osiguranja depozita. Samo u takvim situacijama sanacijsko tijelo trebalo bi moći, na proporcionalan način, odrediti MREL za subjekt planiran za likvidaciju, koji bi se trebao sastojati od iznosa dostatnog za pokrivanje gubitaka, uvećanog samo za iznos koji je doista potreban za pravilno odgovaranje na potencijalne rizike koje je utvrdilo sanacijsko tijelo. Subjekt planiran za likvidaciju tada bi trebao ispuniti MREL i ne bi trebao biti izuzet od sustava prethodnog odobrenja utvrđenog u članku 77. stavku 2. i članku 78.a Uredbe (EU) br. 575/2013. Od posrednika koji pripadaju istoj sanacijskoj grupi kao dotični subjekt planiran za likvidaciju trebalo bi i dalje zahtijevati da od svojih resursa prihvatljivih za interni MREL odbiju svoja ulaganja u resurse prihvatljive za interni MREL koje je izdao taj subjekt planiran za likvidaciju. Osim toga, s obzirom na to da se likvidacijski postupci odvijaju na razini pravnog subjekta, subjekti planirani za likvidaciju koji i dalje podliježu MREL-u trebali bi ispunjavati taj zahtjev samo na pojedinačnoj osnovi. Naposljetku, određeni zahtjevi prihvatljivosti povezani s vlasništvom nad dotičnom obvezom nisu relevantni jer bez izvršavanja ovlasti otpisa i konverzije ne bi bilo potrebno da sanacijski subjekt zadrži kontrolu nad društvom kćeri. Stoga se ti zahtjevi prihvatljivosti ne bi trebali primjenjivati.