Direktiva (EU) 2024/1275

Članak 19.

Energetski certifikati

1. Države članice donose potrebne mjere za uspostavu sustava energetskog certificiranja zgrada.

Energetski certifikat obuhvaća energetska svojstva zgrade izražena brojčanim pokazateljem vrijednosti primarne energije u kWh/(m2 god.) i referentne vrijednosti kao što su minimalni zahtjevi u pogledu energetskih svojstava, minimalni standardi energetskih svojstava, zahtjevi u pogledu zgrada gotovo nulte energije i zahtjevi u pogledu zgrada s nultim emisijama, kako bi se vlasnicima i najmoprimcima zgrade odnosno samostalne uporabne cjeline zgrade omogućilo da usporede i procijene njezina energetska svojstva.

2. Energetski certifikat mora se do 29. svibnja 2026. uskladiti s predloškom iz Priloga V. U njemu mora biti naveden razred energetskih svojstava zgrade, označen u okviru ograničenog raspona uz upotrebu isključivo slova od A do G. Slovo A odgovara zgradama s nultim emisijama, a slovo G odgovara zgradama s doista najlošijim svojstvima u nacionalnom fondu zgrada u trenutku uvođenja tog raspona. Države članice koje su 29. svibnja 2026. zgrade s nultim emisijama već označile kao „A0” mogu nastaviti upotrebljavati tu oznaku umjesto razreda A. Države članice osiguravaju odgovarajuće razvrstavanje pokazatelja energetskih svojstava u preostale razrede energetskih svojstava (od B do F ili, kada se upotrebljava A0, od A do F).

Države članice mogu definirati razred energetskih svojstava A+ koji odgovara zgradama s maksimalnim pragom potražnje za energijom koji je najmanje 20 % niži od maksimalnog praga za zgrade s nultim emisijama i čija je godišnja proizvodnja energije iz obnovljivih izvora na lokaciji veća od njihove ukupne godišnje potražnje za primarnom energijom. Za postojeće zgrade obnovljene u razred A+ države članice osiguravaju da se potencijal globalnog zagrijavanja tijekom životnog ciklusa procijeni i objavi u energetskom certifikatu zgrade.

Države članice koje su svoje razrede energetskih svojstava promijenile 1. siječnja 2019. ili nakon tog datuma, a prije 28. svibnja 2024., mogu odgoditi promjenu svojih razreda energetskih svojstava do 31. prosinca 2029.

3. Države članice osiguravaju zajednički vizualni identitet energetskih certifikata na svojem državnom području.

4. Države članice osiguravaju kvalitetu, pouzdanost i cjenovnu pristupačnost energetskih certifikata.

Države članice poduzimaju mjere kako bi osigurale da energetski certifikati budu cjenovno pristupačni i razmatraju pružanje financijske potpore ranjivim kućanstvima.

Države članice moraju osigurati da energetske certifikate, u skladu s člankom 20. stavkom 1., izdaju neovisni stručnjaci na temelju posjeta na lokaciji, koji se, kada je to primjereno, može provesti virtualnim sredstvima s pomoću vizualnih provjera. Energetski certifikati moraju biti jasni i čitki te dostupni u strojno čitljivom obliku i u skladu s predloškom iz Priloga V.

5. Energetski certifikat obuhvaća preporuke za troškovno učinkovito poboljšanje energetskih svojstava i smanjenje operativnih emisija stakleničkih plinova te poboljšanje kvalitete unutarnjeg okoliša zgrade ili samostalne uporabne cjeline zgrade, osim ako ta zgrada ili samostalna uporabna cjelina zgrade već postiže barem razred energetskih svojstava A.

Preporuke u energetskom certifikatu uključuju:

(a) mjere koje se provode u vezi sa značajnom obnovom ovojnice zgrade ili tehničkog/tehničkih sustava zgrade; i

(b) mjere za pojedinačne elemente zgrade neovisne o značajnoj obnovi ovojnice zgrade ili tehničkog/tehničkih sustava zgrade.

6. Ako države članice predvide da se putovnica za obnovu sastavlja i izdaje zajedno s energetskim certifikatom na temelju članka 12. stavkom 3., putovnica za obnovu zamjenjuje preporuke na temelju stavka 5. ovog članka

7. Preporuke u energetskom certifikatu moraju biti tehnički izvedive za konkretnu zgradu i sadržavati procjenu ušteda energije i smanjenja operativnih emisija stakleničkih plinova. Mogu sadržavati procjenu razdoblja povrata ulaganja ili analizu troškova i koristi tijekom gospodarskog vijeka trajanja zgrade te informacije o dostupnim financijskim poticajima, administrativnoj i tehničkoj pomoći te financijskim koristima koje su u velikoj mjeri povezane s postizanjem referentnih vrijednosti.

8. Preporuke moraju obuhvaćati procjenu mogućnosti da se sustavi grijanja, sustavi ventilacije, sustavi klimatizacije i sustavi potrošne tople vode prilagode tako da rade na učinkovitijim temperaturnim postavkama, kao što su grijaća tijela koja rade na niskim temperaturama u sustavima toplovodnog grijanja, uključujući potrebno oblikovanje zahtjeva za proizvodnju toplinske energije i zahtjeve u pogledu temperature i protoka.

9. Preporuke uključuju procjenu preostalog životnog vijeka sustava grijanja ili sustava klimatizacije. Prema potrebi u preporukama se navode moguće alternative za zamjenu sustava grijanja ili sustava klimatizacije, u skladu s klimatskim ciljevima za 2030. i 2050., uzimajući u obzir lokalne okolnosti i okolnosti povezane sa sustavom.

10. U energetskom certifikatu navodi se gdje vlasnik odnosno najmoprimac zgrade ili samostalne uporabne cjeline zgrade može dobiti detaljnije informacije, uključujući informacije u pogledu troškovne učinkovitosti preporuka navedenih u energetskom certifikatu. Ocjenjivanje troškovne učinkovitosti temelji se na skupu standardnih uvjeta, kao što su procjena ušteda energije i cijene energije na kojima se ta procjena temelji te preliminarna prognoza troškova. Osim toga, on sadrži informacije o koracima za provedbu preporuka, kontaktne podatke relevantnih jedinstvenih kontaktnih točaka i, ako je relevantno, informacije o mogućnostima financijske potpore. Vlasniku odnosno najmoprimcu zgrade ili samostalne uporabne cjeline zgrade mogu se pružiti i druge informacije o povezanim pitanjima, kao što su energetski pregledi i poticaji financijske i druge prirode te mogućnosti financiranja, ili savjeti o tome kako povećati klimatsku otpornost zgrade ili samostalne uporabne cjeline zgrade.

11. Certificiranje samostalnih uporabnih cjelina zgrada može se temeljiti na:

(a) zajedničkom certificiranju čitave zgrade; ili

(b) procjeni druge reprezentativne samostalne uporabne cjeline zgrade s istim energetskim značajkama u istoj zgradi.

12. Certificiranje jednoobiteljskih kuća može se temeljiti na procjeni druge reprezentativne zgrade sličnog oblika i veličine i sličnih stvarnih energetskih svojstava ako stručnjak koji izdaje energetski certifikat može zajamčiti takvu podudarnost.

13. Valjanost energetskog certifikata može biti najviše 10 godina. Države članice osiguravaju da se, kada je za zgradu izdan energetski certifikat ispod razine C, vlasnike zgrade pozove da se obrate jedinstvenoj kontaktnoj točki radi dobivanja savjeta o obnovi, ovisno o tome što od sljedećeg nastupi ranije:

(a) neposredno nakon isteka energetskog certifikata zgrade; ili

(b) pet godina nakon izdavanja energetskog certifikata.

14. Države članice omogućavaju pojednostavnjene postupke za ažuriranje energetskih certifikata ako su unaprijeđeni samo pojedinačni elementi, pojedinačnim ili samostalnim mjerama.

Države članice omogućavaju pojednostavnjene postupke za ažuriranje energetskih certifikata ako su provedene mjere koje su utvrđene u putovnici za obnovu ili ako se upotrebljavaju digitalni blizanci zgrade, druge certificirane metode ili podaci iz certificiranih alata kojima se utvrđuju energetska svojstva zgrade.

Analizirajte svoj spis uz ovaj propis u Lexiumu