Članak 13.
Zadržavanje tražitelja s posebnim potrebama u vezi s prihvatom
1. Nacionalna tijela primarno se brinu o zdravlju, uključujući duševno zdravlje, tražitelja koji imaju posebne potrebe u vezi s prihvatom.
Ako bi zadržavanje tražitelja s posebnim potrebama u vezi s prihvatom ozbiljno ugrozilo njihovo fizičko i duševno zdravlje, ti se tražitelji ne zadržavaju.
Kada se zadržavaju tražitelji s posebnim potrebama u vezi s prihvatom, države članice osiguravaju redovito praćenje tih tražitelja, kao i pružanje pravodobne i odgovarajuće potpore tim tražiteljima, uzimajući u obzir njihovu posebnu situaciju, uključujući njihovo fizičko i duševno zdravlje.
2. Maloljetnici se u pravilu ne smiju zadržavati. Smještaju se u prikladan smještaj u skladu s člancima 26. i 27.
U skladu s načelom jedinstva obitelji, za obitelji s maloljetnicima u pravilu se koriste odgovarajuće alternative zadržavanju. Takve obitelji smještaju se u smještaj koji je za njih prikladan.
U iznimnim okolnostima, kao krajnju mjeru i nakon što se utvrdi da se druge manje prisilne mjere ne mogu djelotvorno primijeniti te nakon što se ocijeni da je zadržavanje u njihovu najboljem interesu u skladu s člankom 26., maloljetnici se mogu zadržati:
(a) u slučaju maloljetnika s pratnjom, ako je zadržan roditelj maloljetnika ili njegov primarni skrbnik; ili
(b) u slučaju maloljetnika bez pratnje, ako se zadržavanjem štiti maloljetnik.
Takvo zadržavanje traje tijekom najkraćeg mogućeg razdoblja. Maloljetnici se nikada ne zadržavaju u zatvoru ili u drugom objektu koji se koristi za potrebe izvršavanja zakonodavstva. Čini se sve što je moguće da se zadržani maloljetnici oslobode i smjeste u objektima prikladnima za maloljetnike.
Primarna briga država članica mora biti najbolji interes djeteta kako je navedeno u članku 26.
Kada se zadržavaju maloljetnici, oni imaju pravo na obrazovanje u skladu s člankom 16., osim ako im je obrazovanje od ograničene vrijednosti zbog vrlo kratkog razdoblja njihova zadržavanja. Ti maloljetnici također imaju mogućnost sudjelovanja u rekreacijskim aktivnostima, uključujući igru i rekreacijske aktivnosti primjerene njihovoj dobi.
3. Kada se zadržavaju maloljetnici bez pratnje, oni se smještaju u objekte prilagođene za smještaj maloljetnika bez pratnje. Takvi objekti raspolažu osobljem koje je kvalificirano za zaštitu prava maloljetnika bez pratnje i zadovoljavanje njihovih potreba.
Kada se zadržavaju maloljetnici bez pratnje, države članice osiguravaju da su smješteni odvojeno od odraslih.
4. Zadržanim obiteljima osigurava se odvojen smještaj koji jamči odgovarajuću privatnost.
Zadržane obitelji s maloljetnicima smještaju se u objektima za zadržavanje prilagođenima potrebama maloljetnika.
5. Države članice osiguravaju da su zadržani tražitelji i tražiteljice smješteni odvojeno, osim ako su ti zadržani tražitelji članovi obitelji i ako svi dotični pojedinci pristanu na to budu smješteni zajedno.
Iznimke od prvog podstavka mogu se primjenjivati i na uporabu zajedničkih prostora koji su namijenjeni rekreacijskim ili društvenim aktivnostima, uključujući osiguranje obroka.
6. Ako je tražitelj zadržan na graničnom prijelazu ili u području tranzita, uz iznimku slučajeva iz članka 43. Uredbe (EU) 2024/1348, države članice mogu, u opravdanim slučajevima i za razumno razdoblje koje je što je moguće kraće, odstupiti od stavka 3. prvog podstavka, od stavka 4. i od stavka 5. prvog podstavka. Države članice moraju imati dostatne kapacitete i sredstva kako bi osigurale da odstupanja predviđena ovim stavkom primjenjuju samo u iznimnim situacijama. Kad primjenjuju ta odstupanja, države članice o tome obavješćuju Komisiju i Agenciju za azil.