Članak 29.
Žalbe
1. Države članice osiguravaju da se na odluke koje se odnose na odobravanje, ukidanje ili smanjenje prava na temelju ove Direktive, odluke kojima se odbija dati dopuštenje iz članka 8. stavka 5. prvog podstavka ili na odluke donesene na temelju članka 9. koje utječu na tražitelje pojedinačno, može podnijeti žalba u okviru postupaka utvrđenih u nacionalnom pravu. Barem u zadnjem stupnju osigurava se žalba ili preispitivanje činjeničnih i pravnih pitanja pred sudskim tijelom.
2. U slučaju žalbe ili preispitivanja pred sudskim tijelom iz stavka 1. ovog članka te u slučaju sudskog preispitivanja iz članka 11. stavaka 3. i 5. države članice osiguravaju da je dostupna besplatna pravna pomoć i zastupanje u mjeri u kojoj je to potrebno da se osigura djelotvoran pristup pravosuđu. Takva pravna pomoć i zastupanje sastoje se od pripreme žalbe ili zahtjeva za preispitivanje, uključujući barem pripremu potrebnih postupovnih dokumenata i sudjelovanje na raspravi pred sudskim tijelima u ime tražitelja.
Besplatnu pravnu pomoć i zastupanje osiguravaju pravni savjetnici ili druge odgovarajuće kvalificirane osobe koje to mogu obavljati ili im je to dopušteno u skladu s nacionalnim pravom, a čiji interesi nisu, ili ne bi mogli biti, u suprotnosti s interesima tražitelja.
3. Države članice mogu odlučiti ne odobriti besplatnu pravnu pomoć i zastupanje ako:
(a) tražitelj ima dostatna sredstva; ili
(b) se smatra da žalba ili preispitivanje nemaju realnih izgleda za uspjeh, posebno ako su žalba ili preispitivanje u drugom ili višem stupnju.
Ako odluku da se ne odobri besplatna pravna pomoć i zastupanje donese tijelo koje nije sud zato što smatra da žalba ili preispitivanje nemaju realnih izgleda za uspjeh, tražitelj ima pravo na djelotvoran pravni lijek pred sudom protiv te odluke te u tu svrhu ima pravo zatražiti besplatnu pravnu pomoć i zastupanje.
Države članice također mogu predvidjeti da besplatnu pravnu pomoć i zastupanje pružaju samo pravni ili drugi savjetnici koji su u skladu s nacionalnim pravom posebno određeni za pomaganje i zastupanje tražitelja ili nevladine organizacije akreditirane na temelju nacionalnog prava za pružanje besplatne pravne pomoći i zastupanja.
4. Države članice također mogu:
(a) odrediti novčana ili vremenska ograničenja na pružanje besplatne pravne pomoći i zastupanje, pod uvjetom da se njima arbitrarno ne ograničava pristup besplatnoj pravnoj pomoći i zastupanju;
(b) predvidjeti da postupanje prema tražiteljima, u vezi s naknadama i drugim troškovima te povratom, mora biti jednako, ali ne povoljnije od načina na koji se općenito postupa prema njihovim državljanima u stvarima koje se odnose na pravnu pomoć.
5. Ne dovodeći u pitanje članak 19. stavak 2. ove Direktive, države članice mogu zatražiti potpun ili djelomičan povrat svih nastalih troškova ako se financijska situacija tražitelja znatno poboljša tijekom postupka za međunarodnu zaštitu u skladu s Uredbom (EU) 2024/1348 ili ako je odluka o pružanju besplatne pravne pomoći i zastupanja donesena na temelju neistinitih informacija koje je dao tražitelj.
6. Države članice utvrđuju posebna postupovna pravila kojima se uređuje način podnošenja i obrade zahtjeva za besplatnu pravnu pomoć i zastupanje ili primjenjuju postojeća pravila za domaće zahtjeve slične naravi, pod uvjetom da se tim pravilima ne onemogućuje ni prekomjerno otežava pristup besplatnoj pravnoj pomoći i zastupanju.