Uvodna izjava (102)
Države članice trenutačno primjenjuju širok raspon novčanih kazni i administrativnih mjera za kršenja ključnih odredbi o prevenciji te nedosljedan pristup istrazi i sankcioniranju kršenja zahtjeva u pogledu sprečavanja pranja novca. Osim toga, ne postoji zajedničko razumijevanje među nadzornicima o tome što bi trebalo biti „ozbiljno” kršenje te oni stoga ne mogu jasno odrediti kada bi trebalo izreći novčanu kaznu. Ta različitost šteti naporima uloženima u borbu protiv pranja novca i financiranja terorizma, a odgovor Unije zbog toga je neujednačen. Stoga bi trebalo utvrditi zajedničke kriterije za određivanje najprikladnijeg nadzornog odgovora na kršenja i predvidjeti niz administrativnih mjera koje bi nadzornici mogli primijeniti za otklanjanje tih kršenja, bilo u kombinaciji s novčanim kaznama ili bez njih ako kršenja nisu dovoljno ozbiljna da bi ih se kaznilo novčanom kaznom. Kako bi se obveznike potaknulo na usklađivanje s odredbama Uredbe (EU) 2024/1624, potrebno je ojačati odvraćajuću prirodu novčanih kazni. U skladu s tim, trebalo bi povećati najmanji iznos maksimalne kazne koja se može izreći u slučaju ozbiljnih kršenja Uredbe (EU) 2024/1624. Pri prenošenju ove Direktive u nacionalno pravo države članice trebale bi osigurati da se izricanjem novčanih kazni i primjenom administrativnih mjera, te izricanjem kaznenih sankcija u skladu s nacionalnim pravom, ne krši načelo ne bis in idem.