Direktiva (EU) 2024/1640

Uvodna izjava (43)

S obzirom na prekograničnu prirodu pranja novca, povezanih predikatnih kaznenih djela i financiranja terorizma, trebalo bi priznati da tijela trećih zemalja imaju legitiman interes za pristup informacijama o stvarnom vlasništvu nad pravnim subjektima i pravnim aranžmanima u Uniji, ako je takav pristup tim tijelima potreban u kontekstu konkretnih istraga ili analiza za obavljanje njihovih zadaća u području SPNFT-a. Slično tome, subjekti koji podliježu zahtjevima za SPNFT u trećim zemljama trebali bi moći pristupiti informacijama o stvarnom vlasništvu u središnjim registrima Unije ako su dužni poduzeti mjere dubinske analize stranke u skladu sa zahtjevima za SPNFT u tim zemljama u pogledu pravnih subjekata i pravnih aranžmana s poslovnim nastanom u Uniji. Svaki pristup informacijama sadržanima u središnjim registrima trebao bi biti u skladu s pravom Unije o zaštiti osobnih podataka, a osobito s poglavljem V. Uredbe (EU) 2016/679. U tu bi svrhu središnji registri trebali razmotriti i mogu li zahtjevi osoba s poslovnim nastanom izvan Unije biti obuhvaćeni uvjetima pod kojima se može iskoristiti odstupanje na temelju članka 49. te uredbe. Iz ustaljene sudske prakse Suda Europske unije („Sud”) proizlazi da je borba protiv pranja novca, povezanih predikatnih kaznenih djela i financiranja terorizma cilj od općeg javnog interesa, te da su ciljevi javne sigurnosti s time povezani. Kako bi se očuvalo integritet istraga i analiza koje provode FOJ-evi, tijela za izvršavanje zakonodavstva i pravosudna tijela trećih zemalja, središnji registri trebali bi se suzdržati od otkrivanja stvarnim vlasnicima bilo kakve obrade njihovih osobnih podataka koju provode ta tijela u mjeri u kojoj bi takvo otkrivanje negativno utjecalo na istrage i analize koje provode ta tijela. Međutim, kako bi se očuvala prava ispitanika, središnji registri trebali bi se suzdržati od otkrivanja tih informacija samo do trenutka kada se takvim otkrivanjem više ne bi ugrozila istraga ili analiza. Taj bi rok trebalo utvrditi na razdoblje od najviše pet godina i trebalo bi ga produljiti samo na temelju obrazloženog zahtjeva tijela u trećoj zemlji.

Analizirajte svoj spis uz ovaj propis u Lexiumu