Uvodna izjava (42)
S obzirom na to da se gospodarskim subjektima nameće odgovornost neovisno o krivnji te kako bi se postigla pravedna raspodjela rizika, osoba koja traži naknadu štete prouzročene neispravnim proizvodom trebala bi snositi teret dokazivanja štete, neispravnosti proizvoda i uzročno-posljedične veze između njih, u skladu sa standardom dokazivanja koji je primjenjiv na temelju nacionalnog prava. Međutim, osobe koje traže naknadu štete često su u znatno nepovoljnijem položaju u odnosu na proizvođače u smislu pristupa informacijama o tome kako je proizvod proizveden i kako funkcionira te razumijevanja tih informacija. Ta nejednakost u pogledu informacija može dovesti u pitanje pravednu raspodjelu rizika, posebno u slučajevima koji su tehnički ili znanstveno složeni. Stoga je potrebno tužiteljima olakšati pristup dokazima koji će se upotrebljavati u sudskim postupcima. Takvi dokazi uključuju dokumente koje tuženik mora izraditi ex novo prikupljanjem ili razvrstavanjem dostupnih dokaza. Pri procjeni zahtjeva za otkrivanje dokaza nacionalni sudovi trebali bi osigurati da je takav pristup ograničen na ono što je nužno i proporcionalno, među ostalim kako bi se izbjegla neselektivna pretraživanja informacija koje nisu relevantne za postupak i kako bi se zaštitile povjerljive informacije, kao što su informacije obuhvaćene odvjetničkom tajnom i poslovnim tajnama u skladu s pravom Unije i nacionalnim pravom, osobito Direktivom (EU) 2016/943 Europskog parlamenta i Vijeća(15). Uzimajući u obzir složenost određenih vrsta dokaza, na primjer dokaza koji se odnose na digitalne proizvode, nacionalni sudovi trebali bi moći zahtijevati da se takvi dokazi, pod određenim uvjetima, iznose na lako dostupan i lako razumljiv način.