Članak 38.
Odluka o dopuštenosti zahtjeva
1. Tijelo odlučivanja može ocijeniti dopuštenost zahtjeva u skladu s osnovnim načelima i jamstvima predviđenima u poglavlju II. te može na temelju nacionalnog prava biti ovlašten da zahtjev odbije kao nedopušten na temelju sljedećih razloga:
(a) zemlja koja nije država članica smatra se prvom zemljom azila za tražitelja na temelju članka 58., osim ako nije jasno da tražitelj neće biti prihvaćen ili ponovno prihvaćen u tu zemlju;
(b) zemlja koja nije država članica smatra se sigurnom trećom zemljom za tražitelja na temelju članka 59., osim ako je jasno da tražitelj neće biti prihvaćen ili ponovno prihvaćen u tu zemlju;
(c) država članica koja nije država članica koja razmatra zahtjev odobrila je tražitelju međunarodnu zaštitu;
(d) međunarodni kazneni sud omogućio je sigurno premještanje tražitelja u državu članicu ili treću zemlju ili nedvosmisleno poduzima djelovanja u tom smislu, osim ako su nastupile nove relevantne okolnosti koje sud nije uzeo u obzir ili ako nije postojala pravna mogućnost da se pred tim međunarodnim kaznenim sudom iznesu okolnosti relevantne za međunarodno priznate standarde ljudskih prava;
(e) dotičnom tražitelju izdana je odluka o vraćanju u skladu s člankom 6. Direktive 2008/115/EZ te je izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva tek nakon sedam radnih dana od datuma na koji je tražitelj primio odluku o vraćanju, pod uvjetom da je obaviješten o posljedicama neizražavanja namjere za podnošenje zahtjeva u tom roku i da nisu nastupile nove relevantne okolnosti nakon isteka tog roka.
2. Tijelo odlučivanja odbija zahtjev kao nedopušten ako je zahtjev naknadni zahtjev u kojem nema novih relevantnih elemenata iz članka 55. stavaka 3. i 5. povezanih s razmatranjem toga kvalificira li se tražitelj kao korisnik međunarodne zaštite u skladu s Uredbom (EU) 2024/1347 ili povezanih s prethodno primijenjenim razlogom nedopuštenosti, niti ih je tražitelj iznio.