Članak 59.
Koncept sigurne treće zemlje
1. Treća zemlja može se odrediti kao sigurna treća zemlja samo ako u toj zemlji:
(a) život i sloboda osoba koje nisu državljani te zemlje nisu ugroženi zbog rase, religije, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog uvjerenja;
(b) osobama koje nisu državljani te zemlje ne prijeti stvarna opasnost od ozbiljne nepravde kako je definirana u članku 15. Uredbe (EU) 2024/1347;
(c) osobe koje nisu državljani te zemlje zaštićene su od prisilnog udaljenja ili vraćanja u skladu sa Ženevskom konvencijom i od udaljavanja, kojima bi se kršilo pravo na zaštitu od mučenja i okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja kako je utvrđeno međunarodnim pravom;
(d) postoji mogućnost da se zatraži i, ako su ispunjeni uvjeti, dobije djelotvorna zaštita kako je definirana u članku 57.
2. Treća zemlja može se odrediti kao sigurna treća zemlja na razini Unije i na nacionalnoj razini uz iznimke za određene dijelove njezina državnog područja ili jasno prepoznatljive kategorije osoba.
3. Procjena toga može li se treća zemlja odrediti kao sigurna treća zemlja u skladu s ovom Uredbom temelji se na nizu relevantnih i dostupnih izvora informacija, uključujući informacije država članica, Agencije za azil, Europske službe za vanjsko djelovanje, Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice, Vijeća Europe i drugih relevantnih međunarodnih organizacija.
4. Koncept sigurne treće zemlje može se primjenjivati:
(a) ako je treća zemlja određena kao sigurna treća zemlja na razini Unije ili na nacionalnoj razini u skladu s člankom 60. ili člankom 64.; ili
(b) u odnosu na određenog tražitelja, ako zemlja nije određena kao sigurna treća zemlja na razini Unije ili na nacionalnoj razini, pod uvjetom da su u pogledu tog tražitelja ispunjeni uvjeti iz stavka 1.
5. Koncept sigurne treće zemlje može se primjenjivati samo ako:
(a) tražitelj ne može dostaviti elemente kojima se opravdava zašto se koncept sigurne treće zemlje ne može primijeniti na njega, u okviru pojedinačne procjene;
(b) ispunjen je jedan od sljedećih uvjeta:
i. postoji veza između tražitelja i dotične treće zemlje na temelju koje je opravdano da se on uputi u tu zemlju;
ii. tražitelj je prošao kroz dotičnu treću zemlju na putu prema Uniji; ili
iii. postoji sporazum ili dogovor sklopljen između Unije, jedne ili više država članica ili jedne ili više država članica i trećih zemalja, s jedne strane, i dotične treće zemlje, s druge strane, kojim se zahtijeva razmatranje osnovanosti svih zahtjeva za djelotvornu zaštitu koje su u dotičnoj trećoj zemlji podnijeli tražitelji obuhvaćeni tim sporazumom ili dogovorom.
Ako Komisija u ime Unije započne pregovore o sporazumu s trećom zemljom („sporazum na razini Unije”) u cilju sklapanja sporazuma iz prvog podstavka točke (b) podtočke iii., tijekom pregovora uzima u obzir sve postojeće bilateralne ili multilateralne sporazume između država članica i te iste treće zemlje, uključujući mogući učinak sporazuma na razini Unije na te bilateralne ili multilateralne sporazume i na suradnju država članica s tom trećom zemljom u području migracija.
Sporazum koji su sklopile Unija i treća zemlja obuhvaćen područjem primjene prvog podstavka točke (b) podtočke iii. ima prednost pred svim bilateralnim ili multilateralnim sporazumima ili dogovorima sklopljenima između pojedinačnih država članica i te iste treće zemlje u mjeri u kojoj njihove odredbe nisu u skladu s odredbama tog sporazuma na razini Unije.
Država članica u odgovarajućem trenutku obavješćuje relevantne države članice o pregovorima o sporazumu ili dogovoru iz prvog podstavka točke (b) podtočke iii. s trećom zemljom koja dijeli zajedničku granicu s tim državama članicama.
Države članice obavješćuju Komisiju i druge države članice o svim bilateralnim ili multilateralnim sporazumima ili dogovorima sklopljenima u skladu s prvim podstavkom točkom (b) podtočkom iii. prije njihova stupanja na snagu ili, ako se sporazum ili dogovor treba privremeno primjenjivati, prije početka njegove privremene primjene. Komisiju i druge države članice također se obavješćuje o svim naknadnim promjenama ili prestanku takvih sporazuma ili dogovora.
6. Treća zemlja može se smatrati sigurnom trećom zemljom za maloljetnika bez pratnje samo ako to nije u suprotnosti s njegovim najboljim interesom i ako su tijela država članica najprije od tijela dotične treće zemlje dobila jamstvo da će ta tijela preuzeti odgovornost za maloljetnika bez pratnje i da će on odmah imati pristup djelotvornoj zaštiti kako je definirana u članku 57. Države članice ne primjenjuju stavak 5. prvi podstavak točku (b) podtočku iii. ako je tražitelj maloljetnik bez pratnje.
7. Ako Unija i treća zemlja zajednički postignu sporazum na temelju članka 218. UFEU-a da će migranti prihvaćeni na temelju tog sporazuma biti zaštićeni u skladu s relevantnim međunarodnim standardima i uz puno poštovanje načela zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja, uvjeti iz ovog članka u pogledu statusa sigurne treće zemlje mogu se smatrati ispunjenima ne dovodeći u pitanje stavke 5. i 6.
8. Ako je zahtjev odbijen kao nedopušten zbog primjene koncepta sigurne treće zemlje, tijelo odlučivanja:
(a) obavješćuje tražitelja u skladu s člankom 36.; i
(b) tražitelju dostavlja dokument u kojem tijela dotične treće zemlje, na jeziku te zemlje, obavješćuje da se zahtjev nije sadržajno razmatrao u Uniji zbog primjene koncepta sigurne treće zemlje, ne dovodeći u pitanje primjenu različitih postupaka za obavješćivanje tijela treće zemlje utvrđenih u sporazumima ili dogovorima koji već postoje između Unije ili te države članice i dotične treće zemlje, kako je navedeno u stavku 5. prvom podstavku točki (b) podtočki iii.
9. Ako dotična treća zemlja ne želi primiti ili ponovno primiti tražitelja na svoje državno područje, tražitelj ima pristup postupku u skladu s osnovnim načelima i jamstvima predviđenima u poglavlju II. i odjeljku I. poglavlja III.