Članak 64.
Određivanje trećih zemalja kao sigurnih trećih zemalja ili sigurnih zemalja podrijetla na nacionalnoj razini
1. Države članice mogu zadržati ili uvesti zakonodavstvo kojim se dopušta određivanje na nacionalnoj razini sigurnih trećih zemalja ili sigurnih zemalja podrijetla koje nisu određene na razini Unije za potrebe razmatranja zahtjeva za međunarodnu zaštitu.
2. Ako se određivanje treće zemlje kao sigurne treće zemlje ili sigurne zemlje podrijetla na razini Unije potpuno ili djelomično suspendira delegiranim aktom donesenim na temelju članka 63. stavka 1. točke (a) ili točke (b), države članice ne određuju tu zemlju kao sigurnu treću zemlju ili sigurnu zemlju podrijetla na nacionalnoj razini.
3. Ako određivanje treće zemlje kao sigurne treće zemlje ili sigurne zemlje podrijetla na razini Unije prestaje ili se mijenja u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom, država članica može obavijestiti Komisiju da smatra da, nakon promjena stanja u toj zemlji, ona ponovo ispunjava uvjete utvrđene u članku 59. stavku 1. ili u članku 61.
Ta obavijest uključuje potkrijepljenu procjenu ispunjava li ta treća zemlja uvjete utvrđene u članku 59. stavku 1. ili u članku 61., uključujući objašnjenje određenih promjena stanja u trećoj zemlji zbog kojih ta zemlja ponovo ispunjava te uvjete. Ako je primjenjivo, država članica u svojoj obavijesti navodi određene dijelove državnog područja te treće zemlje na koje se njezina procjena primjenjuje ili jasno prepoznatljive kategorije osoba u toj trećoj zemlji na koje se njezina procjena primjenjuje.
Nakon obavijesti Komisija od Agencije za azil zahtijeva da joj dostavi informacije i analizu stanja u trećoj zemlji.
Ako je za treću zemlju o kojoj država članica šalje obavijest prestalo njezino određivanje kao sigurne treće zemlje ili sigurne zemlje podrijetla na razini Unije na temelju članka 63. stavka 3. točke (b), država članica koja šalje obavijest tu treću zemlju može odrediti kao sigurnu treću zemlju ili sigurnu zemlju podrijetla na nacionalnoj razini samo pod uvjetom da Komisija ne uloži prigovor na to određivanje.
Pravo Komisije na prigovor ograničeno je na razdoblje od dvije godine od datuma prestanka određivanja te treće zemlje kao sigurne treće zemlje ili sigurne zemlje podrijetla na razini Unije. Svaki prigovor Komisije izražava se u roku od tri mjeseca nakon datuma svake obavijesti države članice i nakon odgovarajućeg preispitivanja stanja u toj trećoj zemlji, uzimajući u obzir uvjete utvrđene u članku 59. stavku 1. i u članku 61.
Ako Komisija smatra da su uvjeti utvrđeni u članku 59. stavku 1. ili u članku 61. ponovno ispunjeni u odnosu na sve ili određene dijelove državnog područja treće zemlje ili na sve ili jasno prepoznatljive kategorije osoba u trećoj zemlji obuhvaćene obaviješću primljenom na temelju prvog podstavka ovog stavka, Komisija može podnijeti prijedlog za izmjenu ove Uredbe, u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom, kako bi se ta treća zemlja odredila kao sigurna treća zemlja ili sigurna zemlja podrijetla na razini Unije u odnosu na sve ili određene dijelove državnog područja te treće zemlje na kojima su ispunjeni navedeni uvjeti ili u odnosu na sve ili jasno prepoznatljive kategorije osoba u odnosu na koje su ispunjeni navedeni uvjeti.
4. Države članice obavješćuju Komisiju i Agenciju za azil o trećim zemljama koje su određene kao sigurne treće zemlje ili sigurne zemlje podrijetla na nacionalnoj razini do 12. lipnja 2026. i odmah nakon svakog određivanja ili izmjene određivanja. Države članice jednom godišnje obavješćuju Komisiju i Agenciju za azil o drugim sigurnim trećim zemljama na koje se taj koncept primjenjuje u vezi s određenim tražiteljima kako je navedeno u članku 59. stavku 4. točki (b).