Uredba (EU) 2024/1348

Uvodna izjava (45)

Države članice trebale bi imati mogućnost odbiti zahtjev kao nedopušten, primjerice ako se zemlja koja nije država članica smatra prvom zemljom azila ili sigurnom trećom zemljom za tražitelja ili ako je međunarodni sud tražitelju osigurao sigurno premještanje u državu članicu ili treću zemlju ili ako je namjera podnošenja zahtjeva izražena tek nakon sedam radnih dana od datuma na koji je tražitelj primio odluku o vraćanju, pod uvjetom da je tražitelj obaviješten o posljedicama neizražavanja namjere podnošenja zahtjeva u tom roku i da se nisu pojavili novi relevantni elementi. Budući da se CEAS temelji na uzajamnom povjerenju i pretpostavci poštovanja temeljnih prava, uključujući prava koja se temelje na Ženevskoj konvenciji i Europskoj konvenciji o ljudskim pravima, činjenica da je druga država članica već odobrila međunarodnu zaštitu u pravilu je razlog za odbijanje zahtjeva istog tražitelja kao nedopuštenog. Stoga bi države članice trebale imati mogućnost odbijanja zahtjeva kao nedopuštenog ako je tražitelju već odobrena međunarodna zaštita u drugoj državi članici. Osim toga, zahtjev bi se trebao smatrati nedopuštenim ako je riječ o naknadnom zahtjevu bez novih relevantnih elemenata.

Analizirajte svoj spis uz ovaj propis u Lexiumu