Uredba (EU) 2024/1348

Uvodna izjava (48)

Države članice trebale bi imati mogućnost primjene koncepta sigurne treće zemlje kao razloga za nedopuštenost ako postoji mogućnost da tražitelj zatraži i, ako su uvjeti ispunjeni, dobije djelotvornu zaštitu u trećoj zemlji u kojoj njegov život i sloboda nisu ugroženi zbog njegove rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog uvjerenja, ako nije izložen proganjanju ili riziku od ozbiljne nepravde kako je definirana u Uredbi (EU) 2024/1347 te ako je zaštićen od prisilnog udaljenja ili vraćanja i od udaljavanja, čime bi se kršilo pravo na zaštitu od mučenja i okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, kako je utvrđeno međunarodnim pravom. Međutim, tijela odlučivanja država članica trebala bi zadržati pravo na ocjenu osnovanosti zahtjeva čak i ako su ispunjeni uvjeti da ga se smatra nedopuštenim, posebno ako su primorana to učiniti na temelju svojih nacionalnih obveza. Država članica trebala bi moći primjenjivati koncept sigurne treće zemlje samo ako postoji veza između tražitelja i treće zemlje na temelju koje bi bilo opravdano da se tražitelj uputi u tu zemlju. Moglo bi se smatrati da je veza između tražitelja i sigurne treće zemlje uspostavljena posebno ako se članovi obitelji tražitelja nalaze u toj zemlji ili ako se tražitelj nastanio ili je boravio u toj zemlji.

Analizirajte svoj spis uz ovaj propis u Lexiumu