Uvodna izjava (68)
Postupak na granici za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu trebao bi biti što kraći te istodobno jamčiti potpuno i pravedno razmatranje zahtjeva. Ni u kojem slučaju ne bi trebao trajati dulje od 12 tjedana, uključujući utvrđivanje odgovorne države članice. Države članice trebale bi moći produljiti taj rok na 16 tjedana ako je osoba transferirana na temelju Uredbe (EU) 2024/1351. Taj bi rok trebalo tumačiti kao samostalan rok za postupak azila na granici, od registracije zahtjeva do trenutka od kojeg tražitelj nema pravo na ostanak i nije mu dopušten ostanak. U tom razdoblju države članice imaju pravo u nacionalnom pravu odrediti rokove i za upravnu fazu i za razne naknadne postupovne faze, ali bi ih trebale odrediti na način kojim se osigurava će se postupak razmatranja dovršiti te da će se, ako je to relevantno, naknadna odluka o zahtjevu za ostanak i, ako je to primjenjivo, odluka o pravnom lijeku izdati u roku od 12 tjedana odnosno, ako je to primjenjivo, 16 tjedana. Nakon tog razdoblja, ako država članica ipak nije donijela relevantne odluke, tražitelju bi trebalo dopustiti ulazak na državno područje države članice, podložno ograničenim iznimkama, kako bi se nastavio odgovarajući postupak. Ulazak na državno područje nije dopušten ako tražitelj nema pravo na ostanak, ako nije zatražio da mu se dopusti ostanak za potrebe postupka povodom pravnog lijeka ili ako je sud odlučio da mu se ne bi trebao dopustiti ostanak dok se ne dovrši postupak povodom pravnog lijeka. U takvim se slučajevima, kako bi se osigurao kontinuitet između postupka azila i postupka vraćanja, postupak vraćanja također provodi u okviru postupka vraćanja na granici predviđenog u Uredbi (EU) 2024/1349 u razdoblju od najviše 12 tjedana.