Uvodna izjava (93)
U slučajevima u kojima tražitelj nema automatsko pravo na ostanak za potrebe pravnog lijeka, sud bi i dalje trebao moći dopustiti tražitelju ostanak na državnom području države članice do ishoda pravnog lijeka, na zahtjev tražitelja ili po službenoj dužnosti. U takvim slučajevima tražitelji bi trebali imati pravo na ostanak do isteka roka za podnošenje zahtjeva sudu da im se dopusti ostanak i, ako je tražitelj dao takav zahtjev u utvrđenom roku, do odluke nadležnog suda. Kako bi se odvratilo od podnošenja naknadnih zahtjeva u cilju zlouporabe ili u posljednjem trenutku, države članice trebale bi u nacionalnom pravu moći predvidjeti da tražitelji u slučaju odbijenih naknadnih zahtjeva ne bi trebali imati pravo na ostanak tijekom tog razdoblja, u cilju sprečavanja podnošenja daljnjih neutemeljenih naknadnih zahtjeva. U okviru postupka utvrđivanja treba li se tražitelju dopustiti ostanak do ishoda pravnog lijeka, tražitelju bi trebalo na odgovarajući način jamčiti pravo na obranu tako da mu se osiguraju potrebna usluga usmenog prevođenja i pravna pomoć. Nadalje, nadležni sud trebao bi moći razmotriti činjenične i pravne aspekte odluke o odbijanju zahtjeva za odobrenje međunarodne zaštite.